Raspravno vijeće Haškog suda nepravomoćno je osudilo bivšeg predsjednika tzv. Republike Srpske Krajine Milana Martića na 35 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine, uključivši progon, ubojstva, razaranje, pljačku, zatočenje, mučenje i druga nečovječna djela.
Tužitelji su u svojoj završnoj riječi u siječnju ove godine zatražili kaznu doživotnog zatvora za Martića objašnjavajući da su njegova zlodjela bila posebno teška i počinjena tijekom dugog vremenskog razdoblja i stoga opravdavaju izricanje najteže kazne predviđene Statutom Haškog suda. Obrana je tražila njegovo puštanje na slobodu.
Martića, bivšeg ministra unutarnjih poslova i predsjednika tzv. RSK tužiteljstvo je teretilo za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja počinjene od kolovoza 1991. do kolovoza 1995. progonom, istrebljenjem, ubojstvima, zatvaranjima, mučenjima, deportacijom, bezobzirnim razaranjem i pljačkom na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Sudionik zločinačkog pothvata
Martić je osuđen kao sudionik udruženog zločinačkog pothvata koji je vodio bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević te je sudjelovao u etničkom čišćenju nesrpskog stanovništva s dijelova hrvatskog teritorija. Također, osuđen je za granatiranje Zagreba u svibnju 1995. godine te za niz drugih zločina počinjenih nad hrvatskim civilima u selima od Saborskog do Škabrnje u kojima su ubijene stotine ljudi, uglavnom staraca i žena.
Haški je sud prvostupanjskom presudom, kojom je bivši vođa krajinskih Srba Milan Martić osuđen na 35 godina zatvora, potvrdio umiješanost JNA i Srbije u zločine u Hrvatskoj počinjene u okviru zločinačke ideje stvaranja jedinstvene srpske države etničkim čišćenjem dijelova Hrvatske.
"Dokazi su pokazali da je Slobodan Milošević prikriveno namjeravao stvoriti srpsku državu. Ta se država trebala stvoriti uspostavom paravojnih jedinica i izazivanjem incidenata kako bi se stvorila situacija da JNA može intervenirati. Prvotno je JNA intervenirala radi razdvajanja strana no kasnije kako bi osigurala teritorije koji su trebali biti dio buduće srpske države", navodi se u obrazloženju presude.
Napad na Kijevo prekretnica u ulozi JNA
To je potvrđeno dokazima na terenu gdje je do 26. kolovoza 1991. JNA razdvajala snage, navode suci i ističu da je "napad na Kijevo označio prekretnicu u ulozi koju je JNA imala u sukobu u Hrvatskoj i od tog trenutka JNA sudjeluje u napadima na većinska hrvatska područja i sela zajedno sa snagama MUP-a SAO krajine i TO".
Od kolovoza 1991. do početka 1992. godine ove združene snage napale su većinska hrvatska sela i područja uključujući Hrvatsku Kostajnicu, Cerovljane, Hrvatsku Dubicu, Baćin, Saborsko, Poljanak, Lipovaču, Škabrnju i Nadin.
Dokazi pokazuju, kako je utvrdilo Vijeće, da su napadi izvršeni radi povezivanja srpskih sela i područja preko nesrpskih područja te da su tijekom tih napada nad nesprskih stanovništvom počinjeni zločini ubojstva, razaranja, pljačke, zatočenja, mučenja i okrutnog postupanja.
"Dokazi jasno pokazuju da je čelništvo SAO Krajine i RSK-a, uključujući Milana Martića, podržavalo viziju Slobodana Miloševića o stvaranju države pod srpskom dominacijom".
Plan povezivanja srpskih sela i područja nastavljen je tijekom cijele 1992. godine s oružanim sukobima i napadima uključujući takozvanu operaciju koridor, odnosno vojnu operaciju s ciljem povezivanja hrvatske i bosanske krajine sa Srbijom. U toj su operaciji sudjelovale snage RSK-a pod zapovjedništvom, između ostalih i Milana Martića.
Progoni i ubijanja, primarni cilj, a ne posljedica
Vijeće je istaknulo da su se napadi odvijali po obrascu po kojem su hrvatska sela prvo granatirana, zatim su u njih ušle snage a potom je došlo do ubijanja i nasilja, pljačke i paljenja i na kraju do iseljavanja stanovništva.
"Vijeće je zaključilo da iseljavanje Hrvata i nesrba nakon tih napada nije bilo posljedica vojne akcije nego primarni cilj", navodi se u obrazloženju u kojem se ističe da su Vijeću podneseni značajni dokazi o progonu nesrpskog stanovništva.
"Raspravno vijeće utvrdilo je izvan razumne sumnje da je zajednički cilj udruženog zločinačkog pothvata bio uspostava etničkog srpskog teritorija iseljenjem Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva".
"Dokazima je utvrđeno da je čelništvo SAO Krajine i RSK-a, a posebno Milan Martić, tražilo i dobilo značajnu financijsku, logističku i vojnu pomoć iz Srbije. Ta je podrška dolazila iz MUP-a i Službe za državnu sigurnost Srbije, JNA i Republike Srpske u BiH".
"Potpora iz Srbije trajala je tijekom čitavog razdoblja koje obuhvaća optužnica", navode suci koji ističu da je jedan svjedok opisao vojsku tzv. RSK i JNA kao jedinstvenu organizaciju raspoređenu na dva različita mjesta.
Među sudionici zločinačkog pothvata i Kadijević, Adžić, kapetan Dragan
Vijeće je utvrdilo da da su među ostalima "Blagoje Adžić, Milan Babić, Radmilo Bogdanović, Veljko Kadijević, Radovan Karadžić, Slobodan Milošević, Ratko Mladić, Vojislav Šešelj, Franko 'Frenki' Simatović, Jovica Stanišić i kapetan Dragan Vasiljković sudjelovali u ostvarivanju zajedničkog cilja udruženog zločinačkog pothvata".
No comments:
Post a Comment