Genocid - Srebrenica i Žepa

Zbog genocida doživotne kazne

U Haškom tribunalu su izrečene kazne doživotnog zatvora Vujadinu Popoviću i Ljubiši Beari za zločin genocida u Srebrenici u julu 1995. godine. Ostala petorica optuženih osuđena su na kaznu zatvora od pet do 35 godina.

Sudijsko vijeće je utvrdilo da su pukovnici Vujadin Popović, načelnik bezbjednosti Drinskog korpusa Vojske RS i Ljubiša Beara, načelnik bezbjednost Glavnog štaba VRS bili glavni organizatori i koordinatori egzekucije 7.000 zarobljenih Bošnjaka nakon pada Srebrenice.

Prema presudi, koju je pročitao predsjedavajući vijeća, malteški sudija Karmel Ađijus (Carmel Agius), oni su imali "genocidnu namjeru" da unište zarobljene kao etničku grupu Bošnjaka. Vijeće je konstatovalo da je Popović bio prisutan gotovo na svim stratištima i da je izjavljivao kako "sve balije treba pobiti". Zajedno s Bearom proglašen je krivim za genocid, a po ostalim tačkama optužnice - za istrebljenja, ubistva i progone kao zločin protiv čovječnosti. Obojica su osuđena na doživotni zatvor.

Treći optuženi, Drago Nikolić, nekadašnji načelnik za bezbjednost Zvorničke brigade, proglašen je krivim za pomoganje i podržavanje genocida i osuđen je na 35 godina zatvora.

Krivi ali ne za genocid

Ljubomir Borovčanin, komandant specijalne policijske jedinice u vrijeme na koje se odnosi optužnica i Vinko Pandurević, komandant Zvorničke brigade, oslobođeni su krivice za genocid, ali su proglašeni krivim za pomaganje i podržavanje ubijanja i progona stanovništva srebreničkog regiona. Prvi, Borovčanin osuđen je na 17 godina zatvora, a drugi, Pandurević na 13 godina.
Pandureviću je kao olakšavajuća okolnost prihvaćena činjenica da je u blizini Zvornika otvorio koridor za kolonu naoružanih i nenaoružanih Bošnjaka koji su bježali iz Srebrenice ka Tuzli. Po ocjeni sudijskog vijeća, otvaranjem koridora, kojim se kolona dokopala teritorije pod kontrolom Armije BiH, hiljade Bošnjaka je spašeno zarobljavanja i vjerovatnog strijeljanja.

Na vremenske kazne osuđena su i dvojica generala za zločine protiv čovječnosti, počinjene nad stanovništvom Žepe. Radivoje Miletić, koji je bio pomoćnik Ratka Mladića i, kako su ga nazivali, "duša Glavnog štaba VRS", proglašen je krivim za ubistva i prisilno premještanje stanovništva Žepe i osuđen je na 19 godina zatvora. Po konstataciji vijeća, on je autor poznate "direktive broj sedam", kojom se nalaže snagama Vojske RS da život bošnjačkog stanovništva srebreničkog i žepskog regiona učine nepodnošljivim, kako bi svi napustili taj kraj. Po istoj optužnici osuđen je i general Milan Gvero, pomoćnik Ratka Mladića za vjeru i moral, ali na kaznu od pet godina zatvora.

Izricanjem ovih presuda završeno je u prvostepenom postupku najveće suđenje u istoriji Haškog tribunala. Sedmorica osuđenih visokih oficira Vojske RS imaju pravo na žalbe i žalbeni postupak. Do tada vremenske kazne će služiti u pritvoru u Sheveningenu. Tek poslije iziricanja pravosnažne presude biće prebačeni u neki od zatvora europskih zemalja koje su sa Tribunalom sklopile ugovor o izdržavanju kazni haških osuđenika.