Saopštenje iz SNSD da se njihov stranački vođa Milorad Dodik nije povukao iz političkog života na jedan mjesec zbog liječenja, već da je riječ o procjeni da je najpametnije da se povuče na neko vrijeme iz pregovora o reformi policije i Ustava BiH, otvara prostor za svakovrsna nagađanja. Ne povlači se dojučerašnji lider najjače stranke u BiH, neprikosnoveni politički autoritet u RS i narodni vožd tek tako u važnom trenutku.
Sigurno je da Dodiku treba odmor, pa i liječenje. Ne tako davno procurila je vijest da Dodik ima jake glavobolje i da je zbog toga bio na pregledima u Beču. Da i nije, postavlja se pitanje njegove izdržljivosti. Dodik je 24 sata pod stresovima koje, ponajprije, izaziva sam. On je politički ratnik koji je otvorio (pre)više frontova i koji dnevno proizvodi neprijatelje. Dodik ratuje sa bh. državom, bošnjačkim političarima i međunarodnim autoritetima u BiH. Naumio je učiniti socijalno-ekonomski prevrat u RS, izvršiti, bar organičenu, reviziju privatizacije i povesti borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Stoga je izložen i najtežim prijetnjama.
Obrazloženje da Dodik želi da se sasvim posveti ekonomskom razvoju RS i da se odmori od neproduktivnih reformskih razgovora djelovalo bi ubjedljivo da je riječ o čovjeku koji je sav posvećen prvenstveno svom osnovnom poslu - premijera RS. Ali Dodik je sasvim zakrilio politički život i medije u RS, pa i u BiH, čineći frustriranim i domaće političare i međunarodne poslanike u BiH. Njegova riječ je bila odlučujuća o svemu - od opština u RS do najvažnijih pitanja bh. države i razgovora pod međunarodnom medijacijom.
Dodikov prelazak u defanzivu koincidira sa sistematičnim, staloženim i odlučnim nastupom novog visokog predstavnika Miroslava Lajčaka. Dakle, možemo u špekulacije staviti i bojazan u SNSD da Dodikov temperament ne dovede do političkih posljedica po njega i stranku slijedom mogućnosti korištenja bonskih ovlaštenja.
Razlozi Dodikovog povlačenja biće lako provjerljivi ukoliko u međuvremenu dođe do pregovora i dogovora o ključnim reformskim pitanjima (policija, Ustav BiH...). Doduše, iz SNSD poručuju da svaku priču o reformama u BiH treba prekinuti sve dok se lideri drugih stranka ne dogovore šta tačno žele, kako bi to bilo polazište za otvaranje nove runde pregovora. Ali, u kontradiktornom obrazloženju glasnogovornika SNSD Rajka Vasića navodi se da će ako do razgovora o Ustavu BiH dođe, pregovarač biti potpredsjednik SNSD i predsjednik RS Milan Jelić, dok bi član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović bio zadužen za moguće pregovore o policiji. Dakle, razgovore očekuju i imaju kadrovska rješenja za to.
Može se Dodikovo izmicanje tumačiti i kao taktičko nadmudrivanje sa drugim političkim strankama i međunarodnom misijom u BiH. Može se taj potez shvatiti i kao njegovo prebacivanje vrućih političkih krompira saradnicima iz vrha stranke. Ali može se tumačiti i kao strateško razmimoilaženje u stranci.
Teško da bi se novo poigravanje iz SNSD sa OHR, EU i SAD isplatilo toj stranci i Dodiku koji ostaje prvoodgovoran za njeno ponašanje. Ono što je sigurno je to da je, bez obzira na motive SNSD i Dodika, već ovim prvi put narušena njegova neupitnost i nezamjenljivost u stranci i političkom životu RS i BiH. Povlačenje, makar i privremeno, potpuno je neskladno njegovom političkom karakteru, maniru kojim vlada gotovo godinu i po u RS i načinu saobraćanja sa međunarodnim autoritetima. Bilo kako bilo, prelazak Dodika iz ofanzive u defanzivu prvorazredna je politička novost.
Dodikovo bolovanje, političko ili istinsko, svejedno, provocira pitanje SNSD i njegovim pristalicama, ali i drugim političarima i glasačima u RS, o svrsishodnosti politike prvenstveno ovisne o voždu. Pogotovo s obzirom na učinke takve politike po Srbe same i dosadašnju sudbinu (sve)srpskih nacionalnih vođa.
No comments:
Post a Comment