Istina je jedna

Zakon o negiranju genocida

Stranka za BiH je pokrenula inicijativu za donošenje zakona o zabrani negiranja genocida u Srebrenici. Ova inicijativa je pokrenuta nakon što je Skupština tzv. Republike Srpske podržala veto predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića kojim je spriječeno upućivanje zahtjeva Srbiji da se ispoštuje odluka Međunarodnog suda pravde u Hagu kada je riječ o kršenju Konvencije o genocidu.No, da i u Njemačkoj proces suočavanja sa prošlošću nije išao lako potvrđuje Erich Ratfelder, novinar njemačkog «Tages Zeitunga»: «U Njemačkoj se nakon rata mnogo toga krilo o holokaustu. 50-tih i 60-tih godina niko nije želio govoriti o tome. Tek 60-tih je otvorena debata. Bila je politička borba govoriti o krivici Nijemaca, ne samo o zločinima za vrijeme nacističkog režima nego i govoriti o krivici Nijemaca uopće. Debata o holokaustu je na neki način demokratizirala Njemačku. To je važno ako se uporedi sa trenutnom situacijom u Jugoistočnoj Evropi».

Beriz Belkić, iz S BiH kaže kako odnos ljudi prema presudi Međunarodnog suda pravde na određeni način upozorava da bi trebalo napraviti dodatne mehanizme kako bi se ispoštovala činjenica da je u Srebrenici zaista počinjen genocid:

«Na neki način ta presuda se nastoji staviti u stranu, otkloniti od očiju javnosti. Mi smo smatrali da postoji i situacija i ljudi zbog kojih treba donijeti takav jedan zakon».

Stranke u tzv. Republici Srpskoj su se odmah usprotivile donošenju ovog zakona. Krstan Simić iz SNSD-a kao argument navodi upravo presudu Međunarodnog suda pravde. Kaže da je njome jasno rečeno da je u Srebrenici počinjen genocid i da nikakav drugi zakon nije potreban:

«Presuda je konačna, obavezujuća i jasno je definirala odnose u BiH».

Dok Beriz Belkić smatra da inicijativa za zabranu negiranja genocida u Srebrenici predstavlja civilizacijski čin, Simić u njoj vidi mogućnost za stvaranje dodatnih turbulencija:

«To je jedan čin koji je de facto politička provokacija u ovom momentu. Kod običnih ljudi će to, budite sigurni, izazavati određene političke turbulencije».

Poređenja radi, negiranje holokausta u Njemačkoj ili Austriji se smatra krivičnim djelom. No, da i u Njemačkoj proces suočavanja sa prošlošću nije išao lako potvrđuje Erich Ratfelder, novinar njemačkog «Tages Zeitunga»:

«U Njemačkoj se nakon rata mnogo toga krilo o holokaustu. 50-tih i 60-tih godina niko nije želio govoriti o tome. Tek 60-tih je otvorena debata. Bila je politička borba govoriti o krivici Nijemaca, ne samo o zločinima za vrijeme nacističkog režima nego i govoriti o krivici Nijemaca uopće. Debata o holokaustu je na neki način demokratizirala Njemačku. To je važno ako se uporedi sa trenutnom situacijom u Jugoistočnoj Evropi».

Ratfelder kaže kako i u Jugoistočnoj Evropi svi jednostavno trebaju pogledati istini u oči:

«Sada je utvrđeno da krivicu za genocid u Srebrenici snosi tzv. Republika Srpska. Znamo da su zločini činjeni 1992. godine. Veliki zločin je bilo formiranje koncentracionih logora, što nije uzeto u obzir u presudi Međunardonog suda pravde. Ono što je potvrđeno presudom ovog suda se ne može negirati. U posljednjih nekoliko godina sve je negirano. Jednostavno rečeno: lagalo se. Ne smije se vršiti instrumenatlizacija kada je riječ o Srebrenici. To jednostavno ne ide."

Kada je riječ o inicijativi o donošenju zakona o zabrani negiranja genocida u Srebrenici iz Stranke za BiH najavljuju da će ga uputiti u parlamentarnu proceduru.