Bihaćki Okrug: Deblokada

KAKO JE DEBLOKIRAN BIHAĆKI DŽEP

19. jula 1995. godine srpske snage iz okupiranih dijelova BIH, Hrvatske i tadašnje Jugoslavije zajedno sa paravojnim snagama Fikreta Abdića pokreću do tada neviđenu ofanzivu na Bihaćki okrug u narodu poznatu kao "Spržena zemlja". Iako slabo naoružani i izmoreni od četverogodišnjeg ratovanja, borci 5. Korpusa A R BIH 23. jula zaustavljaju napade daleko nadmoćnijeg neprijatelja. Događaji koji će potom uslijediti biće presudni za odbranu Cazinske krajine i sprečavanja ponavljanja srebreničkog genocida.

04. augusta u 05.00 sati ujutro, snažnom paljbom po srpskim položajima na 630 km dugačkom frontu, Hrvatska vojska započinje veliku vojnu operaciju Oluja. Za samo 84 sata hrvatski vojnici uništili su tzv. Republiku Srpsku Krajinu.

Istog dana pokrenute su i jedinice Petog korpusa da bi se 6. augusta susrele sa pripadnicima Hrvatske vojske. U pograničnom cazinskom naselju Tržačka Raštela, hrvatskog generala Marijana Marekovića i dvojicu njegovih oficira na mostu na rijeci Korani, dočekuju general Atif Dudaković, komadant 5.Korpusa A R BIH u pratnji pukovnika Ivana Prše, zapovjednika HVO Bihać i pukovnika Mirsada Selmanovića, načelnika Štaba 5. Korpusa.

Time je deblokiran Bihaćki džep. Višestruko je smanjena linija fronta, a jedinice Petog korpusa su pregrupisane i usmjerene na oslobađanje privremeno okupirane teritorije Bosne i Hercegovine. U operacijama za oslobađanje države Bosne i Hercegovine, Peti korpus je u vremenu od 14. septembra, kada je počela operacija „Sana 95" oslobodio gradove Bosanski Petrovac, Ključ i Bosansku Krupu sa dijelovima drugih jedinica Armije RBiH i Sanski Most. Ovi uspjesi su preokrenuli tok događanja na bosanskohercegovačkom tlu.

Međunarodna zajednica konačno je shvatila da je Armija RBiH nezaobilazni faktor i snaga koju je vojnički teško slomiti, tako da je bh. državno i vojno rukovodstvo steklo povoljnije pozicije u pregovaračkom procesu nego što je to bilo ranije.