BiH ne smije stati
Genocid je riječ i Beograd nije jedina prijestonica koja se plaši ove riječi i posljedica koje ona podrazumijeva. Beograd je konačno izbacio ovu riječ iz teksta svoje rezolucije o Srebrenici koja je definirana presudom Međunarodnog suda pravde.
Možda i nije baš puka koincidencija donošenje odluke holandskog suda kojim se potvrđuje imunitet UN-a, što znači da srebreničke žrtve nemaju pravo na odštetu. U svakom slučaju, uporno bježanje od krivice ne odnosi se samo na UN i holandski bataljon zadužen za očuvanje mira, pa čak ni samo na Beograd.
Premda Ratko Mladić, Radovan Karadžić i Slobodan Milošević snose direktnu odgovornost za ratne zločine, ovdje treba uvijek koristiti termin genocid, ima i onih koji još nisu odgovarali na bilo kojem zakonodavnom ili političkom nivou zbog toga što su omogućili i nijemo posmatrali smišljenu izdaju Srebrenice i Žepe i planiranu izdaju Goražda.
Čin agresije
Ne, ne dajte se zavarati argumentima kako je to historija i kako treba zaboraviti prošlost i okrenuti se ekonomskom napretku i budućnosti. Koliko god treba zazirati od onih koji tragediju Srebrenice i genocid u BiH koriste za vlastiti politički uspjeh, ne smijete biti ništa manje sumnjičavi i podozrivi prema onima koji vas pokušavaju uvjeriti da je sve to samo dio prošlosti. Jer, tiče se i bh. sadašnjosti i budućnosti, od ekonomskog napretka do sigurnosti.
Imunitet UN-a je standard i opće je prihvaćen. Međutim, u ovom slučaju postoji više odlučujućih faktora kojima se taj imunitet ne može opravdati, ni pravno ni politički. Vijeće sigurnosti UN-a nametnulo je rezoluciju o „zaštićenim zonama“ u BiH. Kao predstavnici BiH u UN-u usprotivili smo se, smatrajući da je koncept zaštićene zone ponuđen kao alternativa pravu BiH da se brani (po definiciji ove rezolucije bilo je ukupno šest zaštićenih zona, dok ostatak BiH nije spadao u takve zone). Tako je zapravo UN nametnuo, a ne samo preuzeo odgovornost za „zaštićene zone“, pogotovo u svjetlu našeg protivljenja ovoj neadekvatnoj rezoluciji.
Od samog početka sukoba, u izvještajima UN-a ukazivalo se na osmišljenu kampanju „etničkog čišćenja“ koju provode srpske snage, JNA i paravojne formacije, te da je ova kampanja, a ne pregovori, vođena s ciljem prekrajanju BiH u etničke enklave ili kantone. (Prvi takvi izvještaji se poklapaju s prijemom BiH u UN). Tako je još od samog početka svoje misije u BiH, i sami UN utvrdio postojanje vojne kampanje usmjerene na građane BiH. Premda su neki članovi Vijeća sigurnosti UN-a i birokratskog aparata pokušavali preformulisati samo prirodu sukoba (čak i prikrivanjem izvještaja UN-ovih posmatrača na terenu o formiranju sabirnih logora, masovnim ubistvima i progonima), rezolucije UN-a uključuju više nego direktne dokaze o „činu genocida“ kao i „činu agresije.“
Opredijelivši se da ponudi UNove trupe za zaštitu građana BiH, umjesto da BiH omogući da oružjem i drugim sredstvima odbrani svoj narod i zemlju, UN ne može posezati za neutralnošću i neodgovornošću pred civilima, ukoliko takva misija propadne nakon što su UN-ove snage preuzele takav mandat. Pad Srebrenice je rezultat smišljene odluke, a nikako loše odrađenog zadatka u odbrani „zaštićene zone.“ U intervjuu početkom ovog mjeseca na „Diplomatically Incorrect TV“, dr. Dejvid Harland (David), autor UN-ovog izvještaja o Srebrenici, dostavljenog prije više od decenije, koji je i danas UN-ov uposlenik mirovnog odjela), potvrdio je da je iz holandskog bataljona u Srebrenici upućeno pet poziva NATO-u za zračnu podršku prije nego što su srpske snage ušle u ovaj grad.
Holandske trupe su, kako je primijetio, očekivale da bi to bilo odlučujuće u zaustavljanju Mladićevih trupa. Međutim, ovi su pozivi ostali bez odgovora. U skladu s mojim tvrdnjama o smišljenoj izdaji Srebrenice i Žepe i dr. Harland je potvrdio da je nepružanje zračne podrške bila politička odluka donesena u kontekstu nastojanja da se vlada RBiH ubijedi na razmjenu teritorija, pogotovo istočnih enklava. Potvrda imuniteta UN-a ne bi smjela prikriti svjestan čin izlaganja naroda Srebrenice genocidu. I dok je holandski sud možda sasvim opravdano ustvrdio kako bi skidanje imuniteta moglo imati neželjene posljedice za zemlje članice UN-a, i djelovati obeshrabrujuće u budućim misijama očuvanja mira, uskraćivanje prava žrtvama ima zapravo za cilj da zaštiti političke odluke (Londona, Francuske, Sjedinjenih Država, EU i/ili UNovih zvaničnika, tj. Karla Bilta (Carl Bildt), generala Bernara Žanvijea (Bernard Janvier), Jasušija Akašija (Yasushi Akashi) i/ili Ričarda Holbruka (Richard Holbrooke), da omogući izdaju „zaštićenih zona“ kojima je bila obećana zaštita UN-a i NATOa, kako bi se zadovoljili Miloševićevi, Mladićevi i Karadžićevi teritorijalni apetiti.
Odluka da se ospori pravo žrtava možda bi se mogla protumačiti i kao pokušaj da se zaštite UN i osramoćeni pripadnici holandskog bataljona. Međutim, ova će odluka imati potpuno suprotan efekt i na transparentnost i na pravdu i pravičnost, ali i za UN i Holandiju. Ukoliko i prihvatimo tvrdnju da su UN i Holanđani bili samo pijuni (što i sam vjerujem), osporavanjem prava žrtava, sud nikada neće moći dati odgovor na pitanje zašto nije došlo do NATO zračnih udara uprkos činjenici da su holandske trupe uputile barem pet poziva za zračnu podršku? Zašto je donesena „politička odluka“ kojom je omogućen pad Srebrenice, Žepe i Goražda, kada su takvom odlukom prekršene rezolucije UN-a i obaveze zaštite stanovništva? Ko je i na koji način omogućio potkopavanje i narušavanje UN-a odlukama donesenim iza zatvorenih vrata zbog sumnjivih motiva i uz zanemarivanje naroda suočenog s genocidom?
Na svoju štetu, holandski sud je potvrdivši imunitet pod najspornijim dokaznim i pravnim okolnostima, zatvorio ovaj izuzetno značajan proces za žrtve, ali i za Holandiju i sam UN. Međutim, ni žrtve ni BiH (naposljetku, kao država koja je tada zastupala, a i sada zastupa njihove interese), ne bi smjeli stati na ovome. Nastojanje da se prodre u srž u kojoj se krije istina o izdaji, koja je rezultirala genocidom, natjerat će mnoge da dokažu nevinost ili da nas ubijede da je sve to samo prošlost ili će jednostavno pokušati da nas zaplaše. Istina još u velikoj mjeri oblikuje i sadašnjost i budućnost BiH. Ohrabrujem mlade da se educiraju i da sačuvaju otvorenost svog duha tolerancijom. Podstičem roditelje da se posvete stvaranju boljih ekonomskih uvjeta za svoje porodice i svoju zajednicu i da svoju djecu nauče da vole, potiskivanjem mržnje. Pozivam umjetnike da promoviraju kulturu Bosne i Hercegovine u budućnosti i da zaštite našu prošlost od cinizma koji prodaje istinu. U Americi sam naučio kako se holokaust pretvorio u pozitivan podstrek za jedan narod koji ga je uspio otrgnuti od zaborava i dati mu veliku ulogu. To se nije dogodilo preko noći.
Ne oprostiti
Insistiranje žrtava genocida na pravdi je u ime BiH, u ime svih onih koji se smatraju Bosancima i Hercegovcima i Bošnjacima. Ključna je stvar ne obeshrabriti se i predati se osjećaju bespomoćnosti ili zaboraviti i vjerovati kako se ništa ne može učiniti. Kao Amerikanac, neću dozvoliti drugima da me ubjeđuju kako moram zaboraviti ili oprostiti napade od 11. septembra. Kao Amerikanac, još očekujem da teroristi snose posljedice za ove napade, premda su neki uhvaćeni ili ubijeni. Ne namjeravam se nimalo drukčije ponašati ni kao Bošnjak kada je riječ o počiniteljima genocida u BiH.
No comments:
Post a Comment