dr. Semir Osmanagić

dr. Semir Osmanagić:
Monolitne ploče u Bos. Petrovcu

Šumoviti predjeli sjeverozapadne BiH, koji se smjenjuju s plodnim dolinama i obiljem pitke vode, svjedočili su o smjeni brojnih kultura u prošlosti. Bosanski Petrovac je zabilježen u historijskim knjigama po prisustvu ilirskih Japoda i antičkog Rima

Ipak, nema sumnje da se prisustvo još starijih kultura može pronaći samo ako se pažljivije istraži ovo područje.

Na magistralnom putu prema Sarajevu, na izlazu iz grada, između mjesta Bara Selo i Dobro Selo, nalazi se uzvišenje Škrakića brdo. Ta lokacija je bila razlog da me građevinski inžinjer Rešad Behić iz Bihaća pozove i da zajedno obiđemo potencijalno arheološko nalazište.

Uzvišenje ima komandni položaj u širokoj dolini. Prima sunčeve zrake iz svih pozicija: istoka, juga i zapada i to je vrlo važna činjenica. Na uzvišenju se nalaze kamene ploče postavljene vertikalno. Zbog svojih dimenzija i mase mogu se okarakterisati kao monolitne ploče.

Najveći monolit ima impresivne dimenzije: visina mu je 239 cm koje vire iz zemlje, širina do 90 cm, a debljina 14 cm. Na nekoliko mjesta monolit se odlomio što se može vidjeti po slojevima. Drugim riječima, originalna debljina i širina su mu bile veće. Monolit je usađen u zemlju pod uglom od 90 stepeni. S obzirom na veliku starost i činjenicu da još uvijek stoji stabilno, može se pretpostaviti da je u zemlji oko jedna trećina njegove ukupne visine. To bi bila i procjena za slične monolite, tačnije menhire na tlu zapadne Evrope. Pretpostavljam da su originalne dimenzije monolita bile oko 360x90x20cm što bi dalo procjenjenu masu od 1.400 kg! Pravilna geometrija monolita je uočljiva: obje površine prednje i zadnje strane su ravne.

Kompas pokazuje pravilnu orijentaciju široke prednje strane prema istoku, odnosno zadnje strane prema zapadu. Monolit je čitav dan izložen sunčevim zrakama.

Na monolitu nema nikakvih vidljivih uklesanja koja bi upozoravala da je riječ o nadgrobnom spomeniku od Ilira, preko antičkog Rima do današnjih dana.

Po sredini, pri vrhu i pri dnu, uočljiv je nešto tamniji otisak kruga u kamenoj površini i izdubljen prostor za ljudske prste. S obzirom na dugotajnu izloženost ovog monolita atmosferskim prilikama moguće je da je i riječ o eroziji i treba biti oprezan sa zaključcima. Površinu svakako treba pažljivije ispitati i snimiti kvalitetnim aparatima.

U radijusu od petnaest metara nalazi se ukupno jedanaest vidljivih kamenih monolita. Pet ih je još uvijek svojom osnovom ukopano u zemlju, a šest ih je palo ili su izvađeni tokom vremena. Većina ih ima identičnu orijentaciju kao monolit broj jedan, dakle istok-zapad, svojom širokom stranicom. Nekoliko ih ima odstupanje od 45 stepeni.

Monolit broj dva je 215 cm dug, 80 cm širok, i 15 cm debeo. Monoliti broj tri i četiri su slomljeni i sadašnje, vidljive dimenzije su im identične: 90x16cm. Peti uspravljeni monolit viri iznad zemlje 175cm, širok je 60 cm i debeo 25 cm. Šesti monolit je takođe uspravljen i visok je iznad zemlje 145 cm, širok 45 cm, a debeo 30 cm.

Preostali monoliti su izvađeni iz zemlje ili im viri puknuti dio: sedmi (220x60x15 cm), osmi , deveti (200x60x28 cm), deseti (125x55x17 cm) i jedanaesti (130x40x20 cm).

Ukupno se na ovom lokalitetu nalazi desetak tona kamenih monolita. Nepoznata je originalna tonaža.
U razgovoru sa stanovnicima saznao sam slijedeće:

* Lokalni poštar u penziji, Milorad Dragičević, star 80 godina, tvrdi da legenda koja kruži za ovo uzvišenje kaže da su ovuda prolazili svatovi u dalekoj prošlosti, i da su, od velikog nevremena, svi nastradali te da su svi sahranjeni na ovoj uzivisini. Po njegovom kazivanju, ovdje nikada nisu vršena nikakva arheološka istraživanja. Prilikom gradnje magistralnog puta 1970-ih godina, graditelji su skrenuli put od predviđene trase desetak metara u stranu da ne bi oštetili ove monumente. Na lokalitetu su vršena geološka sondažna bušenja i pronađena je voda. Tada su dinamitom razbili dio ovog uzvišenja i voda je iscurila. Uzvišenje se posljednih decenija povremeno koristi i kao deponija smeća
* Vlasnik zemljišta preko puta uzvišenja Milovan Špegar, tvrdi da, po pričanju lokalnog stanovništva, ovo uzvišenje i ploče predstavljaju grčko groblje. Međutim, po tvrdnjama njegovog oca i djeda, nikakva istraživanja u prošlosti nisu rađena. Na pločama nikada nisu pronađeni nikakvi natpisi.
* Inžinjer Rešad Behić te lokalni stanovnici su potvrdili prisustvo gradina u široj okolini, prisustvo vodenih izvora, rimskih miljokaza koji vode prema Ključu i rimskog puta iz Bosanske Krupe prema Bosanskom Petrovcu, ali i vrlo oskudna istraživanja u proteklih nekoliko decenija na ovom području.

U razgovoru s novinarkom i snimateljem kantonalne televizije RTV USK saznao sam da su u prošlosti više puta pokušavali da nađu sagovornike s kojima će razgovarati na temu očuvanja kulturne baštine, osobito one iz drevnih vremena, ali bezuspješno. Nikakav interes nije pokazan za ove uspravljene monolitne ploče.

Na osnovu jedne posjete može se zaključiti da je riječ o kulturi koja je bila u stanju prenositi kamene ploče masivnije od jedne tone. Njihova pravilna orijentacija i perfektno usađivanje u zemlju govori o astronomskom i građevinskom umijeću. Nepostojanje natpisa koje bi ih pripisalo nekoj od znanih kultura vjerovatno nas vodi znatno dublje u prošlost. Postojanje podzemnih voda uvodi i faktor podzemnih energija kao vodilju u izboru ove lokacije za postavljanje monolita.

Desetine hiljada kamenih monolita, tajanstvenih prahistorijskih menhira, uglavnom na tlu zapadne Evrope, dobija svoj produžetak u središtu Balkana. Ovaj važan arheološki lokalitet kod Bosanskog Petrovca nije bio dosada evidentiran kao kulturna baština BiH. Uprkos tome, ovo je novi argument da je komunikacija naprednih lokalnih zajednicia na širem području Evrope postojala i prije poznatih antičkih kultura.

Dr.sci. Semir Osmanagić