Deminiranje

USK je jedan od najzagađenijih kantona minama u Federaciji

Vlada Unsko-sanskog kantona krajem 2008. godine usvojila je listu prioriteta za deminiranje na području Kantona za 2009. godinu. Započeta je i izrada Strategije deminiranja koja bi se do kraja marta trebala naći u skupštinskoj proceduri.

USK jedan je od najzagađenijih kantona minama u Federaciji, a sumnjivim površinama smatra se 137 miliona kvadratnih metara. Do danas je od mina očišćeno oko 7 miliona kvadrata, od čega milion i po u prošloj godini. Plan deminiranja za 2008. godinu gotovo je u potpunosti realiziran. Ostalo je još oko 150.000 kvadrata koji će biti deminirani čim vremenske prilike budu zadovoljavajuće.

Unatoč smanjenju broja lokacija zagađenih minama, veličina sumnjive površine na prostoru našeg kantona još uvijek je zabrinjavajuća. Ukoliko bude nastavljeno trenutnom dinamikom, proces deminiranja na području Unsko-sanskog kantona mogao bi da bude okončan 2019. godine. Krajem prošle godine Vlada USK je započela sa izradom Strategije deminiranja koja bi se do kraja marta trebala naći u skupštinskoj proceduri.

Urađena je i lista prioriteta kojom su zastupljene sve općine u kantonu, a od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava u ovoj bi se godini trebala očistiti površina od 2,5 miliona kvadrata. Općine Cazin, Bužim, Bosanski Petrovac i Ključ, kako ističu u Regionalnom uredu BHMAC-a Bihać, u potpunosti bi od mina trebale biti očišćene u naredne tri do četiri godine. Problem i dalje ostaju minska polja u Bihaću, Velikoj Kladuši, Sanskom Mostu i Bosanskoj Krupi.

Limitirajući faktor bržeg deminiranja su financijska sredstva. Godišnji troškovi procesa deminiranja su veoma visoki i procjenjuje se da je za uspješno uklanjanje ostatka mina u BiH – što je realno izvodljivo u narednih 10 godina – potrebno oko 80 miliona KM godišnje. Vlada, međutim, ne izdvaja dovoljno sredstava, Međunarodna zajednica finansira samo prioritete, a ni svi građani nisu Bog zna kako zainteresirani za ovu problematiku. Sumnjiva površina u BiH na početku 2009. godine iznosi 1.573 km2. Od toga u rizičnu kategoriju spadaju 592 km2 odnosno 13.077 lokacija sa 220.000 mina i NUS-a. Primjenom različitih protivminskih akcija u 2008. godini sumnjiva površina u BiH reducirana je za 124,15 km2, a Planom za 2009. predviđeno je smanjenje sumnjive površine za još 195,15 km2.

Problem mina najviše se ipak tiče lokalne vlasti. Međutim, kako ističu u BH MAC-u, općine ne izdvajaju nikakva sredstva za deminiranje. Već dva puta bezuspješno se iniciralo osnivanje zajedničkog kantonalnog fonda u kojem bi pored Vlade kantona učestvovale i sve općine, a nedavno je ideja pokrenuta i treći put. Bude li ovoga puta više interesa općinskih vlasti proces deminiranja u narednim bi godinama bio znatno brži. Međutim, obaveze i načini podrške uklanjanju mina biće definisane izmjenama i dopunama Zakona o deminiranju što bi, uz realizaciju Strategije o deminiranju, trebalo omogućiti da od 2019.godine BiH, pa dakle i USK, bude bez mina.