Ova muškobanjasta dvadesetjednogodišnjakinja, dugačke, riđe, kovrdžave kose, u holandsku vojsku se prijavila sa nepunih 18 godina. Iako je, prethodno, u ovoj zemlji završila srednju medicinsku školu, nije mogla da odoli vojničkom pozivu, koji je, kako naglašava, obožavala od najranijeg djetinjstva.
– To je bio veliki šok za moju majku, ali se na kraju ipak složila. Uspješno sam obavila provjere psihofizičke spremnosti, prošla obuku i položila sve testove koji se postavljaju profesionalcima. U vojsci sam naučila i da upravljam oklopnim vozilom. Kada se navikneš, vožnja tenka ne razlikuje se mnogo od vožnje automobila.
Njena kasarna u Holandiji nalazi se blizu njemačke granice. Tamo boravi od jutra do večeri, a treninzi su redovni. Kaže da joj fizičke aktivnosti ne padaju teško, ali i da u streljani postiže odlične rezultate. Jedinica u porodici, za odlazak u muslimanski Afganistan prijavila se dobrovoljno.
– Trebalo je izdržati na plus 50 stepeni pod punom ratnom opremom, ali se ne žalim. Čuvali smo sigurnost lokalnog stanovništva i dopremali humanitarnu pomoć na najnepristupačnija mjesta. Za mene je ovo bilo neprocjenjivo životno iskustvo – ističe mlada Srbijanka.
No comments:
Post a Comment