Zlokobna grmljavina iz Bosne i Hercegovine
BiH ulazi u najveću krizu poslije završetka rata 1995. godine
Nije prošao ni sat od proglašenja neovisnosti Republike Srpske. Na referendumu narod je podržao odcjepljenje od BiH ogromnom većinom važećih glasova. Na Kosovu, čiju su neovisnost Albanci proglasili tri dana ranije, KFOR i UNMIK su u punom stanju pripravnosti. Već se puca u Preševskoj dolini, a makedonske specijalne snage vode ogorčene borbe s albanskim paravojnim skupinama na Šar planini i u okolici Tetova. Razne patriotske lige iz Albanije (neovisne od vlade u Tirani) najavljuju pomoć braći na Kosovu i u Makedoniji. U Srbiji se okupljaju dobrovoljci. Albanska dijaspora u Europi i svijetu čini isto. Vojislav Šešelj u Haagu počinje štrajkati glađu, pozivajući na svesrpski otpor, a Srbi širom Europe i Sjeverne Amerike organiziraju demonstracije. U NATO-u odlučuju najprije spriječiti amputaciju područja u BiH, koja su u Daytonu pripala bosanskim Srbima.
Aktivirana je operacija »Attila«. Najprije su izolirane sve vojarne i objekti u kojima borave vojnici srpskog entiteta. U Banjoj Luci specijalne snage EUFOR-a zauzele su radio i televiziju, parlament, vladine urede i glavne prometnice. Amerikanci su zatvorili sve granične prijelaze Republike Srpske prema Srbiji i počeli intenzivna zračna patroliranja. Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Miroslav Lajčak naredio je bošnjačkom i hrvatskom entitetu da miruje i da ne dolijeva ulje na vatru. Beogradu su iz NATO-a poslali dojmljivu vizualnu poruku: svi američki borbeni avioni u Italiji, Njemačkoj i na nosačima Šeste flote spremni su na trenutnu akciju, ako Srbija ne uvuče kandže...
Hoće li ta simulacija postati stvarnost? Može li opstati Republika Srpska? Za dio međunarodnih predstavnika u BiH, ona je slijepa ulica države koju na okupu drži samo odlučan pritisak (i pomoć) izvana. Za Srbiju ona može postati »moneta za potkusurivanje« - u Beogradu bjesne i poručuju: uzmete li nam Kosovo, ode Srpska! U svakoj varijanti nastaje ozbiljan sigurnosni problem koji možda neće moći riješiti sadašnje snage EUFOR-a. Stoga se može očekivati da će sve veće države nazočne u EUFOR-u poslati pojačanja, ako se kriza nastavi produbljavati. Hrvatskoj, koja je i te kako na svojoj koži osjetila što znači međuetnički rat, nije svejedno što će se zbivati u BiH, osobito u najnepovoljnijim scenarijima. I zbog svoje vlastite stabilnosti, službeni Zagreb očekuje da se sve sadašnje nesuglasice riješe na razuman i miran način, bez zveckanja oružjem i suvišnih prijetnji.Ključni igrač u rješavanju problema je Srbija, koju Zapad na razne načine kažnjava za ratobornost i prkos, ali je istodobno nagrađuje obećanjima o lakom ulasku u EU i NATO, ako Beograd prestane povezivati Kosovo s Republikom Srpskom. Utjecaj Beograda na Banju Luku je značajan i bez suglasnosti iz Koštuničinog kabineta premijer Republike Srpske Milorad Dodik neće raspisivati »referendum o neovisnosti«. Ako se zbog neminovnoga gubitka Kosova Vojislav Koštunica odluči usijati postojeću situaciju, onda na nama fizički bliskim prostorima doista nastaje klima nalik onoj iz 1992. godine. Tada će u nevolji biti ne samo NATO i EU nego i svi susjedi novog (starog) kriznog žarišta.
Nakon neuspjele reforme policija (bosanski Srbi se tome žestoko protive) i zaustavljanja BiH na europskom putu, postalo je jasno da BiH ulazi u najveću krizu poslije završetka rata 1995. godine. Miroslav Lajčak je odlučio djelovati kada su bosanski Srbi u Parlamentarnoj skupštini BiH blokirali Zakon o putevima i Zakon o zabrani negiranja zločina genocida. U Banjoj Luci ne žele da se upravljanje cestama digne na razinu BiH (Federacije), a za Zakon o genocidu vele da je nedorečen i jednostran te da uopće ne spominje stradanja srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu.
Lajčakove mjere trebaju uvesti red u Poslovniku o radu Parlamentarne skupštine BiH i Savjetu ministara. Miroslav Lajčak želi spriječiti zloporabu tzv. korektivnih mjera kojima se treba onemogućiti preglasavanje i zaštititi interese entiteta i konstitutivnih naroda BiH. Korektivnim mjerama stalno su se koristiti bosanski Srbi kako bi spriječili preglasavanje svojih predstavnika u zajedničkim organima BiH. Da bi obuzdao političku elitu bosanskih Srba, Lajčak je najavio da će vjerojatno morati smijeniti najodgovornije (Milorada Dodika prvog), što je izazvalo burnu reakciju Banje Luke i Beograda.
Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH odlično govori tzv. BHS jezike (bosanski, hrvatski, srpski) i vrlo dobro poznaje lokalni mentalitet. Odlučnim administrativnim mjerama, Lajčak želi spriječiti praksu da npr. predstavnici bosanskih Srba dolaze u Sarajevo na sjednice parlamenta, uzimaju dnevnice, uživaju sve ostale privilegije, a svako važno glasanje opstruiraju ili bez isprike odlaze natrag u Banju Luku. »Ja želim da ti ljudi konačno počnu raditi posao za koji su plaćeni«, više je puta pojasnio Miroslav Lajčak. On neće povući svoje mjere, jer je riječ o odlukama koje su donesene u Bruxellesu i potpuno su ih podržali Amerikanci, koji su dodatno cementirali Lajčakovu poziciju izjavom da je napad na »visokog predstavnika napad i na SAD«.
A Republika Srpska i nije neka kompenzacija za Kosovo. Srbija bi dobila novi teret koji ne bi mogla sama izdržavati. Teritorij Republike Srpske istodobno je teško obranjiv. Međunarodne snage u takvoj su prednosti u odnosu na bosanske Srbe da bi njihov vojni otpor bio uzaludan. Dogodi li se u BiH novi sukob na duži će rok ugroziti sve njezine perspektive za ulazak u EU. A dobije li kojim čudom Srbija sve bosanske Srbe (i izbjegne novi rat s NATO-om), neće se usrećiti. Republika Srpska bila bi za Beograd slijepo crijevo, a Srbija bi umjesto u Europu još barem četvrt stoljeća ostala na Balkanu sama, opkoljena i izolirana.
Aktivirana je operacija »Attila«. Najprije su izolirane sve vojarne i objekti u kojima borave vojnici srpskog entiteta. U Banjoj Luci specijalne snage EUFOR-a zauzele su radio i televiziju, parlament, vladine urede i glavne prometnice. Amerikanci su zatvorili sve granične prijelaze Republike Srpske prema Srbiji i počeli intenzivna zračna patroliranja. Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Miroslav Lajčak naredio je bošnjačkom i hrvatskom entitetu da miruje i da ne dolijeva ulje na vatru. Beogradu su iz NATO-a poslali dojmljivu vizualnu poruku: svi američki borbeni avioni u Italiji, Njemačkoj i na nosačima Šeste flote spremni su na trenutnu akciju, ako Srbija ne uvuče kandže...
Hoće li ta simulacija postati stvarnost? Može li opstati Republika Srpska? Za dio međunarodnih predstavnika u BiH, ona je slijepa ulica države koju na okupu drži samo odlučan pritisak (i pomoć) izvana. Za Srbiju ona može postati »moneta za potkusurivanje« - u Beogradu bjesne i poručuju: uzmete li nam Kosovo, ode Srpska! U svakoj varijanti nastaje ozbiljan sigurnosni problem koji možda neće moći riješiti sadašnje snage EUFOR-a. Stoga se može očekivati da će sve veće države nazočne u EUFOR-u poslati pojačanja, ako se kriza nastavi produbljavati. Hrvatskoj, koja je i te kako na svojoj koži osjetila što znači međuetnički rat, nije svejedno što će se zbivati u BiH, osobito u najnepovoljnijim scenarijima. I zbog svoje vlastite stabilnosti, službeni Zagreb očekuje da se sve sadašnje nesuglasice riješe na razuman i miran način, bez zveckanja oružjem i suvišnih prijetnji.Ključni igrač u rješavanju problema je Srbija, koju Zapad na razne načine kažnjava za ratobornost i prkos, ali je istodobno nagrađuje obećanjima o lakom ulasku u EU i NATO, ako Beograd prestane povezivati Kosovo s Republikom Srpskom. Utjecaj Beograda na Banju Luku je značajan i bez suglasnosti iz Koštuničinog kabineta premijer Republike Srpske Milorad Dodik neće raspisivati »referendum o neovisnosti«. Ako se zbog neminovnoga gubitka Kosova Vojislav Koštunica odluči usijati postojeću situaciju, onda na nama fizički bliskim prostorima doista nastaje klima nalik onoj iz 1992. godine. Tada će u nevolji biti ne samo NATO i EU nego i svi susjedi novog (starog) kriznog žarišta.
Nakon neuspjele reforme policija (bosanski Srbi se tome žestoko protive) i zaustavljanja BiH na europskom putu, postalo je jasno da BiH ulazi u najveću krizu poslije završetka rata 1995. godine. Miroslav Lajčak je odlučio djelovati kada su bosanski Srbi u Parlamentarnoj skupštini BiH blokirali Zakon o putevima i Zakon o zabrani negiranja zločina genocida. U Banjoj Luci ne žele da se upravljanje cestama digne na razinu BiH (Federacije), a za Zakon o genocidu vele da je nedorečen i jednostran te da uopće ne spominje stradanja srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu.
Lajčakove mjere trebaju uvesti red u Poslovniku o radu Parlamentarne skupštine BiH i Savjetu ministara. Miroslav Lajčak želi spriječiti zloporabu tzv. korektivnih mjera kojima se treba onemogućiti preglasavanje i zaštititi interese entiteta i konstitutivnih naroda BiH. Korektivnim mjerama stalno su se koristiti bosanski Srbi kako bi spriječili preglasavanje svojih predstavnika u zajedničkim organima BiH. Da bi obuzdao političku elitu bosanskih Srba, Lajčak je najavio da će vjerojatno morati smijeniti najodgovornije (Milorada Dodika prvog), što je izazvalo burnu reakciju Banje Luke i Beograda.
Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH odlično govori tzv. BHS jezike (bosanski, hrvatski, srpski) i vrlo dobro poznaje lokalni mentalitet. Odlučnim administrativnim mjerama, Lajčak želi spriječiti praksu da npr. predstavnici bosanskih Srba dolaze u Sarajevo na sjednice parlamenta, uzimaju dnevnice, uživaju sve ostale privilegije, a svako važno glasanje opstruiraju ili bez isprike odlaze natrag u Banju Luku. »Ja želim da ti ljudi konačno počnu raditi posao za koji su plaćeni«, više je puta pojasnio Miroslav Lajčak. On neće povući svoje mjere, jer je riječ o odlukama koje su donesene u Bruxellesu i potpuno su ih podržali Amerikanci, koji su dodatno cementirali Lajčakovu poziciju izjavom da je napad na »visokog predstavnika napad i na SAD«.
A Republika Srpska i nije neka kompenzacija za Kosovo. Srbija bi dobila novi teret koji ne bi mogla sama izdržavati. Teritorij Republike Srpske istodobno je teško obranjiv. Međunarodne snage u takvoj su prednosti u odnosu na bosanske Srbe da bi njihov vojni otpor bio uzaludan. Dogodi li se u BiH novi sukob na duži će rok ugroziti sve njezine perspektive za ulazak u EU. A dobije li kojim čudom Srbija sve bosanske Srbe (i izbjegne novi rat s NATO-om), neće se usrećiti. Republika Srpska bila bi za Beograd slijepo crijevo, a Srbija bi umjesto u Europu još barem četvrt stoljeća ostala na Balkanu sama, opkoljena i izolirana.
No comments:
Post a Comment