Hrvatski političari

Zoran Milanović

Odrešit, obrazovani Zoran Milanović predsjednik je stranke koji ne namjerava osvojiti premijerski mandat nego ga nudi stranačkom kolegi Ljubi Jurčiću, a na izborima se pojavljuje s velikom podrškom birača koju je SDP osvojio nakon smrti Ivice Račana, osnivača i dugogodišnjeg predsjednika stranke.

Nekadašnji pomoćnik ministra vanjskih poslova, a do prije nekoliko mjeseci samo jedan od onih koji karakteriziraju mlade snage SDP-a, na izborima se pojavljuje kao novi lider SDP-a. Milanović je do svog položaja došao na stranačkim izborima nakon smrti Ivice Račana, neočekivano istaknuvši kandidaturu u stranci i izazvavši troje javnosti dobro poznatih stranačkih kolega - Željku Antunović, Milana Bandića i Tonina Piculu.

Najmlađi stranački šef, Zoran Milanović se rodio u Zagrebu 1966. godine, gdje je nakon srednje upravne škole završio Pravni fakultet, kao izvrstan student i dobitnik Rektorove nagrade. Trgovački sud mu je prvo radno mjesto, a 1993. godine se zapošljava u Ministarstvu vanjskih poslova, u isto doba kad je tamo i Ivo Sanader. No, Milanović ubrzo odlazi u mirovnu misiju OESS-a u Azerbejdžan, u Nagorno Karabah, a 1996. godine postaje savjetnikom u misiji pri EU i NATO-u u Bruxellesu. Misija pri EU i NATO-u je tada, u doba žestokog sukoba, pa čak i prekida odnosa sa Haškim sudom bila, realno, vrlo zahtjevna pozicija jer je trebalo razvijati odnose suradnje u ime zemlje koja ne surađuje s međunarodnim inistitucijama. Tokom boravka u Belgiji završava poslijediplomski studij prava Europske unije.

Do 2004. godine je u Ministarstvu vanjskih poslova kao pomoćnik ministra, da bi ostavio to mjesto i otišao u središnjicu SDP-a kao član tada osnovanog Izvršnog odbora i međunarodni tajnik s posebnim zaduženjem održavanja kontakata s drugim strankama. Prije godinu dana izabran je za koordinatora rada SDP-a u četvrtoj izbornoj jedinici, gdje je sve do izvanredne izborne konvencije stranke 2. juna ove godine, kada je izabran za predsjednika SDP-a.


Ivo Sanader

Na izborima se pojavljuje s pozicije aktualnog predsjednika Vlade Republike Hrvatske nakon što je osvojio vlast, između ostaloga, nudeći jamstvenu karticu kojom je nudio smanjenje PDV-a, porast standarda i smanjenje duga države. Vrlo vješt u komunikaciji s medijima, usprkos brojnih afera, Sanader je išao u kampanju bez utega skandala koji bi ga kompromitirao.

Predsjednik HDZ-a rođen je 1953. godine u Splitu, gdje je završio osnovno školovanje i Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Po završetku gimnazije odlazi studirati filozofiju u Rim, ali ubrzo odustaje i vraća se u Split.

Suprugom Mirjanom ženi se 1978. godine, a potom odlaze u Austriju (Innsbruck) na studij. Supruga mu upisuje arheologiju, a Ivo Sanader komparativnu književnost i romanistiku. Godine 1982. brani složenu temu "Nazor o svijetu u kazališnom djelu Jeana Anouilha" te završava studij.

Bračni par se potom vraća u Hrvatsku, gdje se Ivo Sanader zapošljava u marketinškom odjelu Dalmacijaturista. Ubrzo odlazi u Logos, gdje radi kao programski urednik, a kasnije postaje v.d. glavnog i odgovornog urednika, no 1987. godine dobiva otkaz te ponovno odlazi u Innsbruck.

U Austriji osniva dvije privatne firme, a kao zaposlenik u Meyer Pressu surađuje s magazinom Start, političkim magazinom poznatim i po objavljivanju duplerica.

Krajem osamdesetih osniva HDZ u Austriji i povezuje se s Franjom Tuđmanom. Od tada je njegova profesionalna karijera povezana s politikom. Godine 1991. vraća se u Split, gdje nakon razgovora s gradonačelnikom Onesinom Cvitanom postaje intendant splitskog HNK. Godine 1992. izabran je u Sabor i odlazi u vladu na mjesto ministra znanosti, tehnologije i informatike. U razdoblju 1993. - 1995. zamjenik je ministra vanjskih poslova, a tada postaje predstojnik Ureda predsjednika Republike i glavni tajnik VONS-a.

Sljedeće četiri godine je zamjenik ministra vanjskih poslova Mate Granića, a na izborima 2000. ponovno je izabran za zastupnika u Saboru. Iste godine, na burnom 5. općem saboru HDZ-a nakon smrti Franje Tuđmana, kojemu nije bio među bliskim suradnicima, prvi put je izabran za predsjednika stranke, izguravši Ivića Pašalića iz HDZ-a. Za predsjednika je ponovno biran 2002. i 2004. godine. Nakon pobjede HDZ-a na izborima 2003. godine sastavlja vladu i postaje njezin predsjednik.

Đurđa Adlešić

Predsjednica HSLS-a Đurđa Adlešić svoju stranku na izbore je povela u koaliciji s HSS-om. Njihovi zastupnici trebat će i lijevima i desnima za sastav Vlade i to ih čini "primamljivom udavačom".

Adlešić je vođenje stranke preuzela 2006. godine i sklopila treću predizbornu koaliciju HSLS-a od 2000. godine. Od tada je, podsjetimo, HSLS na izbore izlazio sa Račanovim SDP-om, pa 2003. s DC-om.

Jedna od najpopularnijih hrvatskih političarki rođena je 18. aprila 1960. godine u Bjelovaru, a u politici se uspinjala polako, od lokalne haeselesovke do predsjednice HSLS-a i potpredsjednice Sabora.

Nakon srednje škole upisala je komparativnu književnost i hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Završila je komparativnu, na Pedagoškoj akademiji u Banja Luci položila je razliku ispita kako bi mogla biti nastavnica hrvatskog. Taj je posao radila u osnovnoj školi u Bjelovaru, a istovremeno se bavila i novinarstvom u nezavisnom tjedniku županije.

U politiku je ušla 1990. godine i jedan je od osnivača HSLS-a u Bjelovaru. Nekoliko godina kasnije primjetio ju je predsjednik stranke Dražen Budiša, koji joj je dao visoko mjesto na listi, pa je na izborima 1995. godine postala saborska zastupnica. Tri godine kasnije ponovno se popela za stepenicu više u stranačkoj hijerarhiji te je imenovana predsjednicom Kluba zastupnika HSLS-a.

U Sabor je opet izabrana i na izborima 2000. godine, kada postaje predsjednica jednog od najvažnijih saborskih odbora - za unutrašnju politiku i nacionalnu sigurnost. U maju 2000. godine izabrana je za potpredsjednicu stranke i zamjenicu predsjednika, a 2001., nakon što je HSLS dobio izbore u Bjelovaru, postaje gradonačelnica.

Na izborima 2003. koalicija Dražena Budiše i Mate Granića doživljava fijasko i u Sabor uspijevaju ući tek Adlešić i njezin stranački kolega Ivan Čehoh, a Adlešić postaje i potpredsjednica Sabora. Uključuje se i u borbu za predsjednicu države, pa iako osvaja manje od 3 posto zadovoljna je jer je, kako je tvrdila, samo željela podići rejting HSLS-a. No zato dobar izborni rezultat ostvaruje na lokalnim izborima 2005. godine, kada ostaje na čelu Bjelovara.

Nakon ostavke Dražena Budiše na mjesto predsjednika HSLS-a, kormilo stranke nakratko preuzima Ivan Čehok, a već godinu dana kasnije Adlešić ujedinjava HSLS i LS i postaje predsjednica. Otkada je na čelu stranke, HSLS-u prag više nije upitan. Stranku vodi čvrstom rukom, a pokrenula je nekoliko projekata koji su odjeknuli u javnosti, poput osnivanje alimenatcijskog fonda, ukidanja HGK, izmjene Zakona o radu koji bi regulirao rad nedjelom.

Niti teška bolest, operacija dobroćudnog tumora na mozgu, nije ju spriječila u aktivnom političkom radu. S rehabiltatacije u Daruvarskim toplicama, lani u oktobru s predsjednikom HSS-a Josipom Friščićem udarila je temelje današnje predizborne zeleno-žute koalicije. Iako joj je ponovni ulazak u Sabor zagrantiran, tvrdi da nema ministarskih ambicija.


Vesna Pusić

Predsjednica HNS-a vodila je stranku na izborima. HNS je bio prva stranka koja je krenula u predizbornu kampanju, nudeći, kao što to radi i SDP, istaknutog stranačkog čelnika Radimira Čačića za premijerskog kandidata. S obzirom na podršku birača, riječ je o vrlo ambicioznom planu, usprkos rezultatima ostvarenim u Varaždinskoj županiji, gdje Radimir Čačić obnaša vlast kao župan.

Vesna Pusić, predsjednica HNS-a, rodila se u obitelji profesora - majka joj je bila profesorica engleskog jezika, a otac profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu. U dio njegove karijere spada i mjesto savjetnika glavnog tajnika UN-a.

Profesorica sociologije i filozofije, Vesna Pusić je, zahvaljujući prijevremenoj maturi, još prije upisa na zagrebački fakultet studirala jedan semestar sociologije na Sveučilištu u Chicagu. Po završetku studija dvije godine provodi na Institutu za sociologiju u Ljubljani, na kojemu radi na istraživanju o industrijskoj demokraciji u 12 zemalja. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu radi od 1978. godine, a 1984. doktorira iz područja sociologije. Od 1998. godine je redovna profesorica tog fakulteta, objavila je tri knjige koje služe kao sveučilišna literatura te održala niz predavanja po brojnim sveučilištima u svijetu.

Sudjelovala je u raznim istraživačkim projektima, a početkom devedesetih se uključila u pokretanje Erasmus Gilde, nastranačkog, nevladinog projekta za promicanje kulture demokracije čija je direktorica, u sklopu kojega izdaje časopis Erasmus.

U političkom životu sudjeluje od kraja sedamedesetih, kada osniva prvu feminističku grupu u Jugoslaviji, a u oktobru 1990. godine sudjeluje kao osnivačica HNS-a, u kojoj je aktivna do 1992. Godine 1997. ponovno se uključuje u rad HNS-a kao predsjednica Savjeta i članica Predsjedništva. Godine 2000. prvi puta je izabrana u Sabor i iste godine postaje predsjednica HNS-a. U Sabor je ponovno izabrana 2003. godine, a tada je stranka treća po broju zastupnika. Godine 2004. ponovno je izabrana za predsjednicu HNS-a. Iduće godine ujedinjuju se HNS i LIBRA, koji danas tvore Hrvatsku narodnu stranku - liberalne demokrate.