DA LI ĆE I BiH OSVOJITI SVOJE MJESTO U VIJEĆU SIGURNOSTI
Pobjeda Hrvatske u glasanju za mjesto u Vijeću sigurnosti UN
To mogu biti dobre vijesti za Bosnu i Hercegovinu
To mogu biti dobre vijesti za Bosnu i Hercegovinu
Piše: Ambasador Muhamed ŠAĆIRBEY
Kao prvo, dozvolite mi čestitati Predsjedniku Mesiću i svim Hrvatima na izbornoj pobjedi za mjesto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija. Pobjeda Hrvatske treba biti dobra vijest za priznanje novog regionalnog političkog i diplomatskog utjecaja rješenja kojima ne samo Hrvatska, nego i Bosna i Hercegovina, može doprinijeti. Da li će sve države bivše Jugoslavije na to gledati pozitivno ovisi samo o tome jesu li se pomakle od svojih planova ranih devedesetih godina.Ovo će za Bosnu i Hercegovinu imati brojna značenja. Hrvatska je bila izabrana zbog podrške mnogih prijatelja Bosne i Hercegovine diljem svijeta, a posebice država Organizacije Islamske konferencije. Mnogi vrhovnici u Sarajevu su otvoreno, a i iza pozornice, davali podršku kandidaturi Zagreba.
Hrvatska je potpisnica Daytonskih sporazuma. U mojim razgovorima s Predsjednikom Mesićem, bio sam impresioniran time da se nije branio te odgovornosti, naprotiv. Dayton se mora progresivno implementirati ili svi mi moramo krenuti naprijed. Dayton se trenutno primjenjuje nazadnički i nije pokazatelj duha ili slova Sporazuma ili vizije koja je potrebna BiH i regiji. Ako Dayton ne radi, ili je bio smrtonosno pogrešan od samog početka, onda sve potpisnice imaju obavezu tražiti put napretka i čvrsto zatvoriti vrata nedavnoj prošlosti time da se isprave posljedice genocida umjesto da se povinuju njima.Beograd je nastavio biti aktivno uključen svojim umješavanjem u unutarnje stvari BiH i većinom s nacionalističkim planovima koji imaju nazadnjačke posljedice. Neki Bosanci i Hercegovci možda osjećaju razlog za strahovanjem zbog povećanog uključivanja Zagreba. Međutim, Hrvatska se je pomakla od svog sindroma prijašnje dekade. Njen pretežni fokus je ekonomski napredak i institucionalna jednakost s većinom ostale Europe. Ponovno uključivanje Zagreba bi bilo sebično, ali ovaj put u smislu davanja stalnosti i stabilnosti susjednoj zemlji s kojom je budućnost Hrvatske najviše isprepletena. Momentum Hrvatske bi isto tako mogao povući BiH ekonomski i politički naprijed.
Do sada je Predsjednik Mesić govorio izražajne i pravilne riječi o BiH. Ipak, treba postojati platforma koja odgovara tom jeziku. Mjesto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija otvara takvu mogućnost.
Hrvatska i Federacija Bosne i Hercegovine su ispunili sve svoje obaveze prema MKSJ. Beograd i Banja Luka nisu, i ponašaju se kao da mogu dočekati prestanak rada Tribunala bez izvršavanja svojih često ponavljanih obećanja.
Postoji i pitanje budućnosti Tribunala u Haagu. Obzirom na povijest (samo treba pročitati knjigu „Mir i kazna“ Florence Hartmann koja je radila u Sudu) potrebno je pružiti zaštitu tako da Tribunal ne bi bio i dalje zloupotrebljavan od onih koji su se namjestili biti njegovim čuvarima. Kao Ambasador BiH 1992. vidio sam da obećanje kreiranja Tribunala nije bilo iskreno i odugovlačilo se je s time umjesto poduzimanja pravovremenih akcija da se zaštite žrtve genocida, mnogi od kojih će nastradati kroz slijedeće tri godine kreiranja Tribunala. Kad je postalo nemoguće odoljeti osnivanju mehanizma uspostavljanja međunarodne pravde kroz MKSJ, velesile su jednostavno prešle na strategiju da ga kontroliraju i time učine da pravosuđe postane sluga političkom oportunizmu i da se pravdu prilagodi njihovim kalupima povijesti.
Jedan od prvih testova pozicije i nezavisnosti Zagreba u Vijeću sigurnosti će biti kontinuirano izbjegavanje Beograda da prihvati svoje obaveze u sklopu Presude MKS u februaru 2007. Vrijeme, da se podredi toj Presudi, je već isteklo, međutim to nije donijelo nikakve posljedice Banjoj Luci, dočim su pristaše Beograda, među velesilama, nastojale utihnuti pozive Sarajeva da se izvrše čak i ovi minimalistični zahtjevi.
Bosna i Hercegovina je još uvijek kandidat za to isto mjesto u Vijeću sigurnosti, za par godina. Mi smo, ustvari, podnijeli našu kandidaturu za vrijeme mojeg službovanja kao Ambasadora BiH u Ujedinjenim nacijama. Tada, 2000. godine, ja sam gledao deset godina u budućnost i nadao sam se da će BiH odrasti nakon Daytona u državu koja će uspostaviti pozitivne i nezavisne tokove. Nisma uvjeren da je BiH ispunila moja očekivanja i mišljenja sam da je diplomacija Sarajeva bila sputana pomanjkanjem smjernica u okviru državnih institucija i zloupotrebom utjecaja vanjskih čimbenika.
Jedna stvar koja je Hrvatskoj išla na ruku u izboru je to da se na nju gleda kao da je više nezavisna od svojeg protivnika, Republike Češke, od utjecaja velikih država NATO i EU.
Bosnu i Hercegovinu sa danas, više nego tijekom mojeg službovanja, gleda kao ovisnu. Ipak, BiH ima pozitivnu ostavštinu u UN kao uspješan aktivista u svome imenu i kao država koja je našla moći pomoći drugima putem svojega iskustva.
Još jedan službenik koji je značajno pomogao Hrvatskoj u ovom trijumfu je utjecaj njene dijaspore unutar mnogih zamalja članica UN koje su glasale. To bi isto tako mogao biti i službenik za BiH. Poljska će biti mnogo jači protivnik od Republike Češke. Kontinuirano podvrgavanje BiH političarima velikih sila učinit će ju sumnjivim kandidatom u New Yorku. Neke od tih velikih sila mogu čak i nastojati uvjeriti Bosnu i Hercegovinu da se ne kandidira. U tom smislu, to je takva odgovornost, kao i utrkivanje u UN, koje može pomoći Bosancima i Hercegovcima definirati njihovu budućnost i samosvijest u svjetskoj zajednici.
No comments:
Post a Comment