Bosanski Petrovac: Godišnjica oslobođenja

Svim građanima Bosanskog Petrovca,

Sretnu 20. godišnjicu oslobođenja od srbo-četničkog okupatora!

 

 

Omer

Uspješna realizacija projekta Japanske ambasade

Projekt koordinator za GAGP grant Japanske ambasade, Ida Kuborović Hodžić, Zlatko Hujić, načelnik Općine Bosanski Petrovac, zajedno sa Husom Jukićem, šefom Tima za implementaciju projekata u Općini Bosanski Petrovac, obišli su radilište izgradnje vodovoda u ulicama Ploča i 25. novembar. Japanska ambasada Općini Petrovac dodijelila je grant sredstva za izgradnju i rekonstrukciju vodovoda u dužini od 3.200 metara, u dvije spomenute ulice.

Dolaskom u monitoring posjetu, željeli smo se uvjeriti u provedbu ovog projekta za kojeg je Japanska ambasada dodijelila grant, i mogu reći da se na terenu vidi da su radovi implementirani u skladu sa planom, nije bilo nekih nepredviđanih zastoja, i zadovoljni smo tokom projekta, te ćemo prema Tokiju kandidirati utrošak preostalih sredstava, rekla je Ida Kuborović Hodžić, projekt koordinatorica za implementaciju projekta.

Za projekt vodovodne mreže Japanska ambasada putem „Grass Roots Projects (GAGP) dodijelila je Općini Bosanski Petrovac oko 100 hiljada eura, projekt je implementiran uspješno i stotinu novih priključaka biti će priključeno na gradsku mrežu.

U toku su završni radovi postavljanja priključaka za domaćinstva, te asfaltiranje ulica i vraćanje u prvobitno stanje, a ti će poslovi biti okončani za nekoliko dana, i ove dvije ulice će dobiti jedan izuzetno kvalitetan sistem vodovoda i kanalizacijem, pojasnio je tok radova načelnik Zlatko Hujić. Inače u Bosanskom Petrovcu ove godine iz više izvora finansiranja realiziraju se projekti na rekonstrukciju i izgradnji vodovoda i kanalizacionlog sistema u iznosu većem od tri miliona KM.

Gotovina na slobodi - Hrvatska slavi, slavit će i Bosna

Ratko Mladić, Srbija

Stara kurva Srbija uhapsila Ratka Mladića

Američko iskustvo "and" bosanske glave

Susret načelnika u općini Ravno

Općina Ravno je bila domaćin susreta šest načelnika općina, koje je okupilo nedavno studijsko putovanje u Sjedinjene Američke Države. Pored domaćina, načelnika općine Ravno, tu su bili i načelnici općina Cazin, Bosanski Petrovac, Tomislavgrad, Domaljevac-Šamac i Foča.

Njihov susret je rezultat zajedničkog dogovora da će nakon putovanja nastaviti komunikaciju i pokušati uspostaviti međusobnu saradnju u različitimo blastima. Upravo to i jeste bila tema razgovora tokom susreta u općini Ravno, čiji je načelnik Andrija Šimunović svojim gostima predstavio osnovne karakteristike općine i njene svekolike privredne mogućnosti. Inače, riječ je o jednoj od najmlađih općina u BiH, sa malim brojem stanovnika i posebnim mogućnostima za razvoj poljoprivrede i turizma, čime bi se trebali pozabaviti i viši nivoi vlasti.

U pratnji domaćina gosti su obišli Popovo polje, veliki poljoprivredni potencijal i špilju Vjetrenica, impozantan turistički resurs. Riječ je o zaštićenom spomeniku prirode još od 1950. godine, ukupne istražene dužine 7.013,90 m i uređene turističke staze od 550 m. Uz brojne dvorane, hodnike, tu su i predivna jezera, kao i veliki broj otkrivenih životinjskih vrsta.

Prema mišljenju okupljenih načelnika, ovo mjesto bi trebalo biti nezaobilazna destinacija školskih ekskurzija, a uz obezbjeđenje određenih infrastrukturnih objekata i ugostiteljske ponude, može postati i mjesto posjete velikog broja domaćih i stranih turista. Na kraju susreta dogovorena je zajednička saradnja za budući period. Naredni sastanak biće organiziran krajem juna u općini Tomislavgrad, gdje će biti potpisan i Memorandum o međusobnoj saradnji pomenutih općina.

Bosanski Petrovac

Nestao četrnaestogodišnjak

Dana 18.05.2011. godine u 09,00 sati u prostorije PS Bos. Petrovac obatio se tridesetosmogodišnjak iz Bos. Petrovca i prijavio da je dana 17. 05. 2011. godine u jutarnjim satima iz porodične kuće u nepoznatom pravcu od kuće otišao njegov maloljetni četrnaestogodišnji sin. Radi se o licu visine oko 155 cm, težine oko 40 kg., smeđe kose, zelenih očiju.

Lice ima slabiji vid, ali od kuće nije ponio naočale. Na sebi je prilikom odlaska od kuće imao plave farmerice i plavu majicu. Prema izjavi prijavitelja navedeno lice je i u ranijem periodu odlazilo od kuće te se vraćalo nakon pet do šest dana gdje se skrivao po parkovima ili napuštenim objektima. Potraga je u toku.

Engleska kraljica u Irskoj

Historijska posjeta engleske kraljice Elizabeth II Dublinu, Republici Irskoj.
(Stoji sa irskom predsjednicom Mary McAleese)

Demonstracije protiv posjete engleske kraljice Irskoj Republici

Slave Lake, Canada

Iz zraka: Opustošeni gradić Slave Lake u provinciji Alberta, u Kanadi, poslije iznenednog požara nošenog jakim vjetrom

Damir i Daniel Ferizović

Bosanskopetrovački informatičari najbolji u BiH

Plasirali se na Svjetsku olimpijadu

Nakon što su pobijedili na kantonalnom takmičenju, Damir Ferizović, Daniel Ferizović i Hajrudin Ćoralić ponovili su sjajne nastupe i na državnom takmičenju i plasirali se na Svjetsku informatičku olimpijadu. Pored njih, u državni tim plasirao se i Asmir Avdičević, učenik Druge sarajevske gimnazije.

Unsko-sanski informatičari su u subotu u prostorijama Elektrotehničkog fakulteta u Istočnom Sarajevu učinili nezapamćen podvig na 15. Državnom takmičenju iz informatike za srednje škole u organizaciji Udruženja bh. informatičke olimpijade i osvojili tri od četiri moguća mjesta u državnom timu Bosne i Hercegovine.

Najbolji informatičari u Bosni i Hercegovini su Daniel Ferizović, Damir Ferizović, Asmir Avdičević i Hajrudin Ćoralić. Tako državni tim Bosne i Hercegovine čine braća Daniel i Damir iz Bosanskog Petrovca te sarajevski i bihaćki gimnazijalci Asmir i Hajrudin.

Unsko-sanski kantonalni tim ovim je uspjehom učinio izvanredan uspjeh, te osvojio prvo, drugo i četvrto mjesto. To znači da Bosanski Petrovac, tj. njegovi najbolji informatičari čine polovinu državnog tima Bosne i Hercegovine. Daniel je nastavio prošlogodišnju praksu osvojivši prvo mjesto, a brat Damir je bio tek malo slabiji, drugi. Učenik Druge gimnazije iz Sarajeva Asmir Avdičević je bio treći, a bihaćki gimnazijalac Hajrudin Ćoralić četvrti.

Daniel Ferizović, inače učenik trećeg razreda Srednje mješovite škole u Bosanskom Petrovcu, dok je njegov brat maturant, na državnom takmičenju ostvario je zapanjujućih 400 bodova, što je maksimalni učinak.

Mentor najuspješnijih informatičara u Bosni i Hercegovini iz Unsko-sanskog kantona je direktor bihaćke gimnazije, profesor Jasmin Hodžić, koji sa njima radi već četiri godine, a rezultati su se pokazali i na ovom takmičenju.

Svjetska informatička olimpijada održat će se na Tajlandu, u julu ove godine. Međunarodna informatička olimpijada (International Olympiad in Informatics - IOI) godišnje je informatičko takmičenje za učenike srednjih škola. Prva IOI održana je 1989. godine. Takmičenje se sastoji od dva dana računarskog programiranja, rješavanja problema algoritamske prirode. Učenici se takmiče pojedinačno, a za svaku državu koja učestvuje mogu nastupiti do četiri takmičara. 

Bosanski Petrovac

Od utapanja spašena dva Petrovčanina

Mirsad Redžić priskočio u pomoć dječaku Meldinu Hujiću, a kad se i on počeo utapati spasio ga Senad Terzić

Zapušteni bazen u centru Bosanskog Petrovca

Da je Bosanski Petrovac grad junaka i u mirnodopskom periodu, dokazali su 2. maja Petrovčani Senad Terzić i Mirsad Redžić. Sve se odigralo u jutarnjim satima, kad su se Senad i njegova supruga Elma vraćali kući ulicom pored bazena.

- U prvi mah mi je izgledalo da se neko kupa, a Senad je shvatio šta se događa u momentu kad je poznanik pokušao zaustaviti naše vozilo povicima "Senade, brate, spašavaj, čovjek se utapa, a ja ne znam plivati." Koliko sam u strahu mogla primijetiti, bilo je tu ljudi, svi u panici, ali niko od njih nije se usudio ući u bazen. Ugledala sam Senada kako skida odjeću i spušta se prema bazenu, čovjek se utapao na sasvim drugom kraju.

Elma Terzić

U momentu kad je uspio stići do njega, Mirsad je već prestao davati znakove života. Senad ga je izvukao iz bazena, a tad su mu priskočili u pomoć prisutni građani. Moj suprug je rođen na Uni, odličan je plivač, a Bogu hvala, ni hrabrosti mu nije nedostajalo. Odmah je počeo oživljavati davljenika i dok nije stigla Prva pomoć uspio ga je vratiti u život - priča nam Senadova supruga Elma.

Svemu tome prethodio je pokušaj Mirsada Redžića da iz bazena spasi Meldina Hujića (14) koji je tog jutra došao na bazen da lovi ribu. Kad je nahranio ribe iz kante koju je donio, pokušao ju je isprati i pokliznuo se u bazen. Kaže, zna plivati ali je bilo nemoguće zbog mulja, trave i klizave podloge krenuti prema obali.

- Naišao je Mirsad, pruživši mi ruku okliznuo se i našao se pored mene u vodi. Jednim zamahom ruke uspio me je gurnuti prema obali. Pokušao je i drugi put, ali sam vidio kako ga voda vuče. Na obalu je dotrčao čovjek koji je na drugoj strani pecao i štapom me izvukao iz vode. Senad Terzić, koji je tad stigao krenuo je da spašava Mirsada. Dalje ništa ne znam jer sam trčao kući - priča Meldin.

Mirsad je tog jutra na svom motoru prolazio pored bazena. Ugledao je dječaka u bazenu i shvativši da je u životnoj opasnosti priskočio mu u pomoć. Međutim, zapušten, muljav bazen prekriven žabokrečinom (već dugo godina nije u funkciji) povukao ga je.

- Sjećam se da sam zgrabio Meldina i jednom ga gurnuo prema rubu bazena, pokušao sam i drugi put, ali već tad sam osjetio teret već sasvim natopljene garderobe, a mulj me je povlačio. Iako sam plivač, osjetio sam da gubim kontrolu i snagu. Pokušao sam skinuti nešto garderobe, ali, snaga me je sasvim izdala. Udahnuvši duboko, spremio sam se za kraj. Za divno čudo probudio sam se u bolnici. To je sve čega se sjećam - kaže Mirsad.

Vlada USK u Bosanskom Petrovcu

Radna posjeta delegacije Vlade Unsko-sanskog kantona

Hajder-Lipovača: U potrazi za uskršnjim jajima

Premijer Vlade USK Hamdija Lipovača, zajedno sa ministrima, boravio je 26. aprila 2011. godine u radnoj posjeti Općini Bosanski Petrovac. Na sastanku sa načelnikom Općine Erminom Hajderom i njegovim saradnicima, razgovaralo se o poljoprivredi, vjetroenergiji, infrastrukturi i zapošljavanju, kao prioritetima općinske administracije.

Načelnik Hajder je ovom prilikom istakao da bez kvalitetne infrastrukture nema ni zapošljavanja, te se u tom kontekstu razgovaralo i o poslovnoj zoni Gorinčani, elektrifikaciji Oštrelja i izgradnji kanalizacione mreže, za koju je Općina obezbjedila 5 miliona konvertibilnih maraka.

Govoreći o razvoju poljoprivrede, istaknuta je činjenica da su poljoprivredni proizvođači ove općine, pored ostalih kultura zasijali preko 100 hektara heljde, što čini jednu četvrtinu ukupnih usjeva ove kulture u Federaciji BiH i proizveli 2 miliona litara mlijeka tokom prošle godine.

Premijer Lipovača je ovom prilikom izrazio podršku radu općinske administracije i načelnika Hajdera, posebno ističući činjenicu da se jedna relativno mala i slabo naseljena Općina Kantona kvalitetno pozicionira, koristeći rad i potencijale.

Pored pomenutog, na sastanku se razgovaralo i o Zakonu o javno-privatnom partnerstvu, Zakonu o šumama, te rješavanju problema pasa lutalica.

U cilju rješavanja eventualnih problema iz domena Vlade USK, neophodno je povećati nivo međusobnih kontakata Općine Bosanski Petrovac i Vlade, zaključeno je na sastanku.

Unsko-sanske novine "Krajina", 15. april 2011.

Ivo Josipović opet u BiH

Hamdija Lipovača pere imidž Ive Josipovića u BiH

Ivo Josipović i Bakir Izetbegović

Premijer USK Hamdija Lipovača u srijedu, 13. aprila u Bihaću će se susresti sa predsjednikom Republike Hrvatske Ivom Josipovićem i članom Predsjdništva BiH  Bakirom Izetbegovićem, u sklopu njihove radne posjete Unsko-sanskom kantonu.

Kako se očekuje, premijer Lipovača će sa gospodom Josipovićem i Izetbegovićem razgovarati o aktulenim procesima u BiH, poslije nedavne afere gdje je u intervjuu agenciji Reuters Ivo Josipović izjavio kako u Bosni ima puno muslimana.

Ivo Josipović dolazi provjeriti koliko muslimana ima u Bosni

Dječiji vrtić Bosanski Petrovac

Potpisan Ugovor o izvođenju radova na sanaciji zgrade Dječijeg vrtića

Općinski načelnik Ermin Hajder, danas je potpisao Ugovor o izvođenju radova na sanaciji Dječijeg vrtića u Bosanskom Petrovcu sa direktoricom firme Samd-Građenje d.o.o. iz Bosanske Krupe, Ajšom Badnjević.

Ermin Hajder i Ajša Badnjević

Projekat sanacije zgrade JU „Dječiji vrtić“ Bosanski Petrovac predviđa obnovu i tehničku modernizaciju postojećih prostorija dječijeg vrtića u vrijednosti od 72.126,00 KM i obuhvata sanaciju krova, fasade i unutrašnje stolarije zgrade, te nabavku prateće opreme za kuhinju i vešeraj. U nabavku će biti uključeni i muzička linija i mali zabavni park za djecu sa toboganima.

Projekat će biti sufinansiran od strane UNDP-a, koji će svoj doprinos dati za izvođenje građevinskih radova, popravku krova i izradu toplinske izolacije dok će doprinos općine biti za sanaciju stolarije i nabavku tehničke opreme u skladu sa projektnim budžetom.

Početak izvođenja radova na sanaciji je ponedeljak 18. 04. 2011. godine uz nesmetano odvijanje redovnih aktivnosti JU Dječiji vrtić iz Bosanskog Petrovca.

Kantonalni fond za stambeno zbrinjavanje boračkih populacija USK

Smijenila je podjela vlasti između partnera u koaliciji

Gdje je "Stanouprava" potrošlila skoro tri miliona KM za boračke stanove

Asima Husetić

Asima Husetić, sada već bivša direktorica Kantonalnog fonda za stambeno zbrinjavanje boračkih populacija USK i jedan od osnivača SDA u Krajini, platila je cijenu sukoba sa Esadom Bašagićem i Hamdijom Lipovačom, prvacima SDA i SDP na USK i oficijelno partnerima u vlasti.

Nju je "pomela" ovdašnja politika, a za izvršioce imenovala članove Privremenog upravnog odbora Fonda na čelu sa Suadom Šahinovićem Reganom. Epilog je to podjele vlasti između partnera u koaliciji i dogovor da se makne Husetićka, jer je "otkazala poslušnost".

I ona je kumovala ovakvom raspletu, jer je nekoliko mjeseci ranije odbila da sluša vodeće kadrovike Kantona.

- Zaveži, šuti, šta ti imaš pričati, ti si svoje rekla, tim riječima obratio mi se Šahinović u mojoj kancelariji. Uzela sam mantil i izašla - ispričala je novinarima Asima dan kasnije.

Toga dana u zgradi Kantonalnog fonda za stambeno zbrinjavanje boračkih populacija bili su i zaštitari na ulazu, a na spratu predstavnici nekoliko boračkih organizacija.

- Bili smo svjedoci kada je direktorica Husetić izašla plačući iz kancelarije. To je sramota. Ova institucija je najviše pomogla boračke populacije, više nego kantonalne vlade, više nego ijedan krajiški funkcioner. Veliku zaslugu u tome ima gospođa Husetić- kazao je Selver Vojić iz Bihaća.

- Moja je greška što sam govorila istinu. Nisam znala da kada govorim istinu, napadam vlast - kazala je Asima Husetić, vidno uzbuđena.

Krajem decembra prošle godine pisalo se o sukobu Asime Husetić sa čelnim čovjekom SDA USK Esadom Bašagićem. Ona je u pismu optužila Bašagića za zastrašivanje i uslovljavanje da na račun JU "Stanouprava" Bihać uplati 140.000 KM. Odbila je prebaciti ovaj novac "Stanoupravi", koja je kao oficijelni investitor zgrade sa 65 boračkih stanova potrošila tri miliona KM, a da nije gradnju privela kraju.

- Investitori ovog objekta su 65 ljudi koji plaćaju kredite, Kantonalni fond daje podsticaje, a formalno-pravno investitor je JU "Stanouprava" Bihać - tada je pojašnjavala Husetić.

Fond je sa budućim vlasnicima stanova osigurao ukupno 2,9 miliona KM i to je trebalo biti dovoljno za 65 stanova po sistemu "ključ u ruke". Osim tih 2,9 miliona KM, Federalno ministarstvo za borce uplatilo je još 163.000 KM, a Vlada USK 200.000 KM. No, para je opet manjkalo.

Nezvanično, Asima Husetić sada je na bolovanju, a ono će potrajati jer odranije ima zdravstvenih problema.

Podršku Asimi Husetić dali su Savez demoblisanih boraca 92-95. USK, Savez boračkih udruženja 92-95. USK, Patriotska liga USK, JOB Unija veterana USK, Udruženje demobiliziranih boraca Bihać, Udruženje pripadnika rezervnog sastava policije Bihać, Općinsko udruženje RVI Sanski Most, Organizacija RVI Bužim.

Nezvanično, već se zna ko će zamijeniti Asimu Husetić. To bi trebao biti Hadis Jusić, kadar SDA, diplomirani ekonomist bez radnog iskustva. Jusića nisu u oktobru krajiški birači "progurali" u zastupničku klupu, a onda mu se omakla i pozicija ministra finansija. Na pomen da bi Jusić trebao doći na čelu Fonda, predstavnici boračkih udruženja bili su jedinstveni u stavu da na ovo mjesto može doći samo neko ko ima ratni staž. No, ispostaviće se da se ne pitaju borci, nego politika.

- Molim boračke udruge da sačuvaju ovaj Fond. U njemu je 13 miliona KM u plasmanima i 1,5 miliona KM "u kešu", plus zgrada. Ne dozvolite da se ugasi i da se novac Fonda iskoristi za popunjavanje dubioza na Kantonu -poručila je smijenjena direktorica.

Bosanski Petrovac - Budžet

Usvojen Budžet općine Bosanski Petrovac za 2011. godinu

Na nastavku 27. redovne sjednice općinskog vijeća jednoglasno su usvojeni Plan i program rada općinskog načelnika i organa uprave za 2011. godinu i Odluka o izvršavanju budžeta općine za 2011. godinu.

Nakon kraće rasprave na kojoj su vijećnici iznijeli svoje mišljenje o predloženom budžetu, Usvojen je jednoglasno i Budžet općine Bosanski Petrovac za 2011. godinu uz jedan amandman o povećanju sredstava za JU Centar za kulturu i obrazovanje.

Dvadesetsedmoj sjednici općinskog vijeća prisustvovalo je 15 vijećnika, a sjednica je trajala 1 sat.

Unsko-sanske novine "Krajina", 8. april 2011.

Bosanski Petrovac

Nastavak 27. sjednice općinskog vijeća

Nastavak 27. sjednice općinskog vijeća općine Bosanski Petrovac zakazan je za 08.04.2011. godine (petak), sa početkom u 11:00 h. Kolegij općinskog vijeća za 28. sjednicu biće održan u 10:00 h u maloj sali općine.

Dnevni red

1. Plan i Program rada Općinskog Načelnika i Organa uprave za 2011. godinu.

2. Donošenje Odluke o usvajanju Budžeta Općine za 2011. godinu.

3. Donošenje Odluke o izvršavanju Budžeta Općine za 2011. godinu.

Nova javna rasprava: S I Z K - Srpska Industrijska Zona Kolunić

Nove segregacije u Bosanskom Petrovcu

Javna rasprava: Regulacioni plan tzv. “Industrijske zone Kolunić”

Ko neće sa Hajderom u Gorinčane?

Po nacrtu Regulacionog plana “Industrijske zone Kolunić” će se provesti javna rasprava putem javne tribine dana 12. 04. 2011. god u 11 sati u općinskoj vijećnici.

Pozivaju se građani i sva zainteresovana lica da uzmu učešće u javnoj raspravi.

Organizatori: Općinski Načelnik i Institut za građevinarstvo “IG” doo Banja Luka

S I Z K - Srpska Industrijska Zona Kolunić

Bosanski Petrovac: Ratni zločin protiv stanovništva

Miroslav Grbić priznao krivicu i izrazio kajanje

Kantonalni sud u Bihaću potvrdio je optužnicu protiv Miroslava Grbića iz Bosanskog Petrovca, koju je podignulo Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona. Optuženi se tereti za krivično djelo ratni zločin protiv stanovništva.

U toku istrage optuženi Grbić je priznao krivicu i izrazio kajanje zbog činjenja krivičnog djela, koje mu se stavlja na teret. Grbić je kao pripadnik Vojske RS-a, u naselju Gaj u Bosanskom Petrovcu, 22. septembra 1992. godine pokušao ubiti civila Fadila Bolića.

Inspektori

Niko ne voli inspektore

Mahmut Jukić

Privrednici sa područja Unsko-sanskog kantona priključili su se javnoj raspravi o novom nacrtu "Zakona o kantonalnim inspekcijama" u organizaciji Privredne komore u Bihaću. Nevedeni zakon u velikoj mjeri se odnosi na njih, ali primjedbe koje su upućivali bile su i opće prirode.

- Inspekcije, sud i sva procedura brzo djeluju kada treba zbog sitnice platiti globu. Edukativno i preventivno djelovanje je rijetko, ide se selektivno, odmah se gleda zbog čega i koga da kazne, a kome da ostave vremena da se popravi - kazao je privatnik iz Bihaća Murat Velić svoje utiske.

Privatnik Mujo Kečanović istakao je da mnoge male firme bivaju pod pritiskom inspektora koji u detalje sprovode zakon o zaštiti na radu.

- Naše vrijeme je dragocjeno, a koliko ga potrošimo zbog čestih inspekcija iz raznih oblasti i ispunjavanje registara i registara zapisnika. Zar mora toliko biti važno ako na pet stepenika nema zaštitne ograde i takvi datelji, pitao je Kečanović.

- Budimo iskreni, niko ne voli inspektore. Vama koji priređujete ovoj državi, treba pristupati s poštovanjem, jer mi svi živimo od vas. Mi uskoro uz pomoć Svjetske banke uspostavljamo elektronske sisteme vođenja nadzora, tako da ćemo i vama oduzimati manje vremena - kazao je Mahmut Jukić, direktor Porezne uprave FBiH kantonalnog ureda u Bihaću. 

On je kazao da je vrijeme "socijale" prošlo, da država treba zaživjeti, da u slučajevima gdje pronađu jednog neprijavljenog radnika mogu dati vremena poslodavcu da ga prijavi, ali ako ih je više takvih, prijave će biti neminovne.

Humanost

Sel­ma Me­šić do­bit će bu­breg Me­he Ska­lića

Sel­ma Me­šić, dje­voj­ka iz Bihaća ko­ja je te­ško obo­lje­la i na­dljud­skim na­po­ri­ma bo­ri se za op­sta­nak us­ko­ro bi mo­gla na ne­običan način do­bi­ti pri­li­ku da oz­dra­vi. Tužna priča o Sel­mi počela je po­gi­bi­jom nje­nog oca, na­kon čega je dje­vojčica doži­vje­la šok i do­bi­la šećer. To­kom go­di­na ot­ka­za­li su joj bu­bre­zi, ide na he­mo­di­ja­li­zu i ima bo­lest kos­ti­ju, zbog sve­ga to­ga os­ta­la je i bez vi­da.

Sel­mi­na tet­ka Fa­di­la Porčić sva­ko ju­tro us­ta­je u cik zo­re i na štan­du u gra­du mo­li za po­moć Sel­mi, to­li­ko pre­da­no se bo­ri za ses­tri­no di­je­te da je za­služila « Zla­tni lji­ljan », sa­mo što joj ne tre­ba jer ga Fa­di­la već i ima.

Na­ime, kao žena bo­rac i ra­tni voj­ni in­va­lid Pe­tog kor­pu­sa Ar­mi­je RBiH, je­di­na je žena u Kan­to­nu ko­ja je no­si­lac ovog naj­većeg ra­tnog pri­zna­nja.

- Ne­ma na­rod pa­ra, a oni ko­ji ga ima­ju neće da ga da­ju jer tre­ba bi­ti ne­po­šten pa ga u ova­kvom vre­me­nu to­li­ko steći – go­vo­ri nam Fa­di­la dok čeka na štan­du sva­ku mar­ku po­moći za svo­ju Sel­mu. Dok se u ra­tu bo­ri­la za državu na­da­la se da će ta država bi­ti država so­ci­jal­ne prav­de i zdrav­stve­ne bri­ge bez ova­kvih načina po­tre­be za život dje­ci. Ali želje su je­dno, a mo­gućnos­ti su oti­šle u po­tpu­no dru­gačijem smje­ru.

- Na­šoj Sel­mi možete po­moći sa tri mar­ke po­zi­vom na broj 090 292–051, jer tre­nu­tno nam je naj­važni­je da ura­di­mo pred­sto­jeću tran­splan­ta­ci­ju bu­bre­ga – priča nam Fa­di­la Porčić.

S ob­zi­rom da su u nji­ho­voj po­ro­di­ci svi htje­li bi­ti do­na­to­ri, ali ničiji bu­breg ni­je od­go­va­rao, rje­še­nje ko­je su pro­na­šli za­is­ta je ne­vje­ro­va­tno.

Fe­hi­ma Me­šić, Sel­mi­na maj­ka, do­ni­raće svoj bu­breg dječaku Din­ku Ska­liću iz Čav­kića, a nje­gov otac Me­ho, do­ni­raće bu­breg nji­ho­voj Sel­mi, jer su ut­vrdi­li da će ta­ko po­tpu­no od­go­va­ra­ti.

- Po­tre­bno je još sa­mo proći kroz za­kon­ske pro­ce­du­re jer kod nas ni­je pre­dviđeno da do­na­tor može bi­ti ne­ko ko ni­je član uže po­ro­di­ce. Prvo bi Fe­hi­ma da­la svoj bu­breg, pa on­da bi sa Me­hi­nim bu­bre­gom išli sa Sal­mom na ope­ra­ci­ju u Aus­tri­ju – objaš­nja­va Fa­di­la Porčić.

Ova­kvu tet­ku i bor­ca ma­lo ko ima, Sel­ma, iako bo­le­sna i go­to­vo sli­je­pa, to zna i po­no­sna je na nju.

Genocid u BiH

NEGIRANJE GENOCIDA U BOSNI

Autor: Prof. dr Smail Čekić

Na kraju XX stoljeća u Europi je, pred očima svjetske javnosti, u skladu sa, prije svega, srpskim velikodržavnim projektom - srpskom fašističkom ideologijom i politikom i genocidnom zločinačkom praksom, izvršen genocid nad bosansko-hercegovačkim Muslimanima - Bošnjacima, zbog njihove nacionalne, etničke i vjerske pripadnosti, kao i zbog zauzimanja njihovog životnog prostora. Oni koji su bili u obavezi i imali mogućnosti da spriječe i zaustave genocid to svjesno nisu učinili. Organizacija Ujedinjenih Naroda nije zaštitila Republiku Bosnu i Hercegovinu - svoju članicu, žrtvu oružane agresije i genocida. Umjesto toga, Vijeće sigurnosti, nažalost, služeći interesima velikih sila, ne samo što je propustilo da brani Bosnu, već joj je uskratilo (25. septembar 1991.) neotuđivo pravo da se brani od agresije i genocida. Žrtve agresije i genocida su bile kažnjene embargom na oružje, čime im je uskraćeno pravo na samoodbranu. Nametnut (SFR) Jugoslaviji, a ne Republici Bosni i Hercegovini, embargo je bio nezakonit i bez pravne snage, jer je lišio jednu suverenu zemlju, članicu Ujedinjenih Naroda, njenog prirodnog prava na individualnu i kolektivnu samoodbranu, utvrđenu čl. 51. Povelje Ujedinjenih Naroda.

Mnogi vodeći političari na Zapadu su, nažalost, zbog nacionalne, etničke i vjerske pripadnosti žrtava genocida (bosanski, evropski muslimani - Bošnjaci) podržavali osvajački rat protiv Bosne i Hercegovine i genocid nad Bošnjacima, pri čemu su mnogi, pored ostalog, učestvovali u podjeli i u uništavanju države Bosne i Hercegovine i donošenju besmislene, apsurdne i sramne Presude (Presuda Međunarodnog suda pravde u Predmetu: Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, 26. februara 2007.), koja, između ostalog, kao takva predstavlja zločin genocida, jer negira genocid u (svim) okupiranim mjestima u Bosni i Hercegovini i gradovima u opsadi, izuzev u sigurnoj zoni Ujedinjenih Naroda - Srebrenici, jula 1995, i oslobađa Srbiju i Crnu Goru (Saveznu Republiku Jugoslaviju) od odgovornosti za izvršeni genocid. Nažalost, najveći broj zapadnih intelektualaca je bio ambivalentan po pitanju sprečavanja i zaustavljanja velikosrpske (i velikohrvatske) agresije i genocida nad nedužnim i golorukim civilima. Na sličnu pojavu je, poslije Drugog svjetskog rata ukazao Adorno, pitanjem “Kako je moguća poezija poslije Aušvica?” . Slično pitanje je devedesetih godina XX stoljeća postavio jedan poznati istraživač Tomas Kuschman: “Kako je ideja Europe moguća nakon Bosne”, odnosno genocida u Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća.

Negiranje (kolektivno i pojedinačno) genocida (neprihvatanje - odbijanje prihvatanja činjenica o izvršenom genocidu) je, prema istraživanjima poznatih naučnih autoriteta holokausta i genocida, posljednja faza genocida, koja uvijek prati taj najteži oblik zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i može trajati (veoma) dugo nakon izvršenog genocida.

Genocid je izrazito složena empirijska pojava društvene stvarnosti, dinamična struktuirana i razvojna pojava, u čijem se sadržaju nalaze brojni i raznovrsni činioci, koji su aktuelno, potencijalno i perspektivno predmet naučnih istraživanja i izučavanja brojnih, raznorodnih i raznovrsnih nauka i naučnih disciplina. S tim u vezi, može se govoriti o raznim dimenzijama i aspektima društvenog i naučnog interesovanja i interesa i naučnih saznanja do kojih se dolazi kroz proces naučnih istraživanja u okvirima raznih i raznovrsnih nauka i naučnih disciplina.

Gеnоcid је, pо dеfiniciјi, najteži, najkompleksniji i najgnusniji oblik zločina u historiji čovječanstva i jedan od najsloženijih društvenih procesa i pojava, projiciran u vremenu i prostoru kao proces koji je rezultat kolektivne ideologije, politike i prakse, koji ima svoje faze, sistematski i planski karakter, širi kontekst, dinamiku i intenzitet i koji se vrši u kontinuitetu (nad nezaštićenim, bespomoćnim, nedužnim i nenaoružanim žrtvama, odabranim samo zato što pripadaju nekoj, po međunarodnom pravu, zaštićenoj grupi, koja je meta napada samo zbog takve pripadnosti), kao niz međusobno funkcionalno povezanih različitih djelâ, počinjenih od velikog broja organizovano udruženih učesnika u procesu koji karakteriše planiranje, pripremanje, organizovanje i izvođenje, uz potpunu saglasnost, koordinaciju, neposredno učešće i kontrolu najviših državnih organa vlasti, što je karakteristično i za genocid nad Bošnjacimu u Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća. Nesumnjivo je da se radi o pojavi koju najneposrednije proizvodi i iza koje stoji najmoćniji politički subjekt - država, koja planira, priprema, organizuje i usmjerava (neposredno i posredno) masovno (masovnije) učešće naroda (bez masovnog učešća stanovništva genocid nije moguć, jer je to pojava, koja, pored ostalog, podrazumijeva masovnost, kako na strani žrtve, tako i kolektivitet na strani izvršioca), koga (narod) organizuje (država) na legalne i/ili ilegalne načine, koji (narod) je direktno uključen u (iz)vršenje genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Kada je riječ, primjera radi, o masovnom učešću naroda u genocidu, tako je samo u genocidu nad Bošnjacima Bosne i Hercegovine u sigurnoj zoni Ujedinjenih Naroda Srebrenici, jula 1995, prema istraživanjima Vlade Republike Srpske, učestvovalo (po raznim osnovama i na razne načine) preko 25.000 Srba.

Negiranje genocida je valjan i pouzdan indikator koji ukazuje da je genocid izvršen. Negiranje ima različite motive: ideološke, strateške i druge, pri čemu su posljedice po (i za) žrtve uvijek tragične.

Negiranje genocida je zločin (genocida), koji se odvija u dvije faze: tokom činjenja zločina i nakon izvršenja zločina. Negiranje ima za cilj da: - svjesno i namjerno falsifikuje činjenice, posebno u vezi sa uzrocima, ciljevima i karakterom rata (insistiranje na građanskom ratu, umjesto međunarodnom oružanom sukobu), te prirodom zločina (insistiranje na “etničkom čišćenju”, umjesto genocidu); - izjednači izvršioce genocida i žrtve; - namjerno dezinformiše i obmani domaću i međunarodnu javnost; - ukaže na postojanje više različitih (ratujućih) strana i njihovu podjednaku krivicu i odgovornost; - izvršioci izbjegnu odgovornost za genocid; - prikaže izvršioce kao heroje, koji se navodno bore za pravednu stvar, kao što je to, primjera radi, po srpskoj “kulturi” mržnje i nasilja istrebljenje muslimana, uključujući i Bošnjake, sveti i herojski čin, čime je genocid postao dio porodične tradicije i herojska srpska prošlost; - ohrabri izvršenje genocida; - demonizira žrtve i prikaže ih kao izvršioce zločina; - prikriva, minimizira i relativizira genocid, posebno činjenice o broju i statusu žrtava, pri čemu se ublažavaju planska i sistematska masovna i pojedinačna ubistva; - održi prisustvo genocidne ideologije, politike i prakse, itd.

Krajem XX i početkom XXI stoljeća sve su prisutniji mnogobrojni i raznovrsni historijski falsifikati iz političkih i ideoloških razloga, kojima se iznose neistinite činjenice o događajima na zapadnom Balkanu, posebno Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća, kojima se oni tumače, bez oslonca na dokumentacionu i arhivsku građu i konstruišu političke istine primjerene aktuelnim okolnostima. Nažalost, na sceni je prisutna najbezočnija zloupotreba nauke od strane naučnika bez moralnog lika i odgovornosti, kao i od kvazi naučnika - istraživača. To je posebno svojstveno velikosrpskim intelektualcima i političarima, koji grade i formiraju osnove za ideologiju, politiku i praksu genocida.

Srpski nacionalisti i dalje istrajavaju na ostvarivanju i sprovođenju srpskog velikodržavnog projekta, uvjereni da će u promijenjenim međunarodnim okolnostima ostvariti nacistički i genocidni plan - ujedinjenje svih “srpskih” zemalja (“zaokruživanje svih srpskih zemalja”) i srpskog naroda (“ujedinjenje Srpstva”), odnosno formiranje jedinstvene srpske države - Velike Srbije. U tom procesu ostvarivanja aktivnosti koriste se političke metode i sredstva djelovanja primjerene novonastalim okolnostima (uslovima). U okviru navedenog procesa naglašeno se pod uticaj velikosrpske ideologije i politike, koristi i nauka/e. Nju jednim imenom možemo označiti kao službena nauka, koja ima zadatak da obezbijedi “argumente” kojima dokazuje svoje teze o potrebi izgrađivanja, konstruisanja i formiranja jedinstvene velikosrpske države.

Negiranje genocida je valjan i pouzdan indikator koji ukazuje da je genocid izvršen. Negiranje ima različite motive: ideološke, strateške i druge, pri čemu su posljedice po (i za) žrtve uvijek tragične.

Značajan dio srpske političke i intelektualne (svjetovne i duhovne) elite, posebno u Srbiji i entitetu Republika Srpska (u Bosni i Hercegovini), u skladu sa velikosrpskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, kao i jedan broj njihovih istomišljenika - kvazi istraživača na Zapadu, skoro dvije pune decenije uporno prikriva, minimizira, relativizira, osporava, poriče i negira genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, uključujući i na području sigurne zone Ujedinjenih Naroda - Srebrenici, jula 1995; permanentno i kontinuirano izjednačava žrtve genocida i izvršioce (zločince), te proglašava žrtve agresije i genocida zločincima, kako bi izmijenila karakter oružanog sukoba i prirodu zločina u Bosni i Hercegovini, s ciljem da međunarodni oružani sukob (agresiju) “prekvalifikuje” u građanski rat, a zločin genocida u “etničko čišćenje”, manipuliše žrtvama genocida, pri čemu se posebno angažuju kvazi istraživači; obmanjuje domaću i međunarodnu javnost lažnim epsko-mitskim tezama: - o Bosni i Hercegovini kao “srpskoj zemlji”, a Bošnjacima kao “Srbima islamske vjeroispovijesti”; - o tome da fašistički, kolaboracionistički, izdajnički i zločinački pokret Draže Mihailovića ima antifašistički karakter; - da su za raspad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije krive tzv. secesionističke republike (Republika Slovenija i Republika Hrvatska), vatikansko-njemačko-američka zavjera protiv Srba i islamski fundamentalizam; - da je u Republici Bosni i Hercegovini vođen građanski rat, unutrašnji sukob između tri strane, a ne zločin protiv mira, odnosno klasična oružana agresija (međunarodni oružani sukob) Srbije i Crne Gore/Savezne Republike Jugoslavije (kao i Republike Hrvatske) na Republiku Bosnu i Hercegovinu, te umjesto genocida koriste pojam i termin “etničko čišćenje”, u kome su tri strane (podjednako) vršile zločine, pri čemu jedni negiraju postojanje srpskog velikodržavnog projekta, a drugi mu odriču odredbu fašističkog i zločinačkog karaktera, itd. itd. Riječ je o smišljenom, planskom i sistematskom napadu na istinu o događajima u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća i sjećanju na žrtve genocida. Time je, pored ostalog, ljudsko dostojanstvo povrijeđeno negiranjem genocida, kao što je povrijeđeno činjenjem tih zločina i falsifikovanjem historijskih činjenica, lažima i propagandi, što prelazi u stepen odvratnosti. Svaki razuman i civilizovan čovjek i antifašista je užasnut činjenicom negiranja genocida nad Bošnjacima i uopšte genocid u historiji bilo gdje na svijetu. Zbog toga se naš odgovor mora zasnivati na činjeničnim i empirijskim podacima, o čemu je neophodno blagovremeno, potpuno, objektivno i jasno informisati najširu domaću i međunarodnu javnost o pojavi negiranja genocida i uopšte o genocidu.

Historijska je činjenica (zasnovana na mnogobrojnim relevantnim dokumentima različite provenijencije), pored ostalog, sljedeća:

- prvo, srpski nacizam je, za razliku od srpskog antifašizma, ponovo - tokom posljednje decenije XX stoljeća - generirao najteže zločine, uključujući i genocid nad Bošnjacima, koga je, kao i agresiju protiv Republike Bosne i Hercegovine, planirala, pripremila, organizovala, naredila, vodila i (iz)vršila država Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) i njihovi kolaboracionisti i petokolonaši (agresija Republike Hrvatske protiv Republike Bosne i Hercegovine i (njeni) drugi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava nad Bošnjacima nisu predmet u ovom izlaganju);

- drugo, entitet Republika Srpska je genocidna tvorevina velikosrpskog nacizma, odnosno države Savezne Republike Jugoslavije /Srbije i Crne Gore (Republika Srpska je nasljeđe genocida - ona je nacional-socijalistička/nacistička genocidna tvorevina), nastala na teškim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava, obilježena i natopljena, uglavnom, bošnjačkom krvlju, te omeđena i prekrivena brojnim masovnim grobnicama i koncentracionim logorima, u kojoj legalno djeluju fašističke organizacije. Političko rukovodstvo i druge strukture Republike Srpske, u skladu sa velikosrpskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, falsifikuju historijske činjenice i negiraju genocid nad Bošnjacima, te na sve moguće načine opstruiraju jačanje države Bosne i Hercegovine i konstantno sprovode politiku secesije, uništavanja i uništenja države Bosne i Hercegovine;

- treće, Dejtonski sporazum je legalizovao velikosrpsku nacističku ideologiju, politiku i praksu, genocidnog karaktera. On je, pored ostalog, promijenio i ime države (Republika Bosna i Hercegovina), isključivši iz naziva riječ Republika, dodjeljujući ga zločincima kao nagradu za izvršeni genocid. Iz struktura entiteta Republike Srpske nisu odstranjene snage koje su učestvovale u agresiji i genocidu, uključujući i u genocidu nad Bošnjacima u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija - Srebrenici, jula 1995, što potvrđuju rezultati istraživanja Vlade Republike Srpske, kao što je to bio slučaj sa izvršenom denacifikacijom u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata, pa su one ostale politički aktivne i danas otvoreno uništavaju državu Bosnu i Hercegovinu.

Sveti je zadatak i odgovornost istraživača, naučnika i intelektualaca da govore istinu i razotkrivaju falsifikate, laži i obmane u vezi sa genocidom i drugim oblicima zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, uključujući i negiranje genocida. O genocidu ne smije biti šutnje ni ravnodušnosti. Stoga je obaveza istraživača, kako to piše nobelovac, Elie Wiesel, da govore u ime žrtava genocida, podsjećaju na njihove patnje i suze i potiskuju strah od zaborava.

Ukupnom istraživačkom djelatnošću, istraživačkim naporima, poduhvatima i rezultatima kroz organizovan, ciljan, sistematičan, permanentan i kontinuiran rad istraživači dolaze do naučnih saznanja, odnosno naučne istine, koju blagovremeno i adekvatno predstavljaju domaćoj i međunarodnoj javnosti, čime opominju na brojne, raznovrsne, raznomjesne i raznovremene razmjere holokausta, genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, što je jedan od mogućih adekvatnih preventivnih strateških oblika aktivnosti.

Istražujući (naučno-teorijski i naučno-empirijski) genocid i druge oblike zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, naučnici - istraživači istovremeno dižu glas protiv genocida i upućuju poruku koja će bitno utjecati i djelovati na svijest i moral moćnika, kako bi spasili savremeno čovječanstvo i civilizaciju, očuvali najviše ljudske vrijednosti, ljudske slobode, ljudska prava i živote svih, a posebno malih, slabih i nemoćnih ljudskih grupa, zajednica i narodâ. Sadašnje i buduće generacije iz svih dosadašnjih zločina genocida moraju konačno u interesu budućnosti savremenog svijeta i civilizacije, izvući historijsku pouku o potrebi jačanja, razvijanja i ujedinjavanja svih antifašističkih snaga, bez obzira na nacionalnu, etničku, rasnu, vjersku, ideološku ili političku pripadnost i opredijeljenost u strategiji sprečavanja i kažnjavanja zločina genocida.

Novi Memorandum iz Srbije

Memorandum 2: Strategija Vlade Srbije 2011

MEMORANDUM ZA NOVE BITKE

Memorandum 2 je sačinjen sa ciljem da "spasi" Srbiju nakon svih balkanskih poraza i stavi je u ravanopravan položaj sa svim državama na koje je izvršila agresiju. U nekoliko poglavlja se navode osnovni pravci i ciljevi kako se Srbija treba i može spašavati u međunarodnim sudskim procesima. Također, kako umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i montiranim sudskim procesima staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju (Hrvatska, BiH, Kosovo).

Autori Memoranduma 2 detaljno su razradili na koji način Srbija može odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha kojem se sudi u Haškom tribunalu - Vojislavu Šešelju, Jovici Stanišiću, Frenkiju Simatoviću, generalu Momčilu Perišiću. Isto važi i za političko, policijsko i vojno rukovodstvo Republike Srpske. Misli se na Radovana Karadžića, Miću Stanišića, Stojana Župljanina... Jedan od načina je da se pažnja javnosti zaokupi optužnicama, potjernicima i sudskim procesima koji će se odvijati pred srbijanskim pravosuđem protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova koji su učestvovali u ratu.

Memorandum 2 razrađuje i načine kako susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima.

Također, kako se pokajničkim akcijama dovesti u ravan položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja. Zatim, na koji način kroz sve to spriječiti svaku izolaciju ili zapreku da Srbija pristupi pregovorima sa EU-om.

Tu je i uputstvo kako se pažnja svjetske javnosti treba zaokupiti do prestanka mandata i rada Haškog tribunala. Insistirati na zatvaranju Haškog tribunala i tražiti da se general Ratko Mladić procesuira pred domaćim pravosuđem, takođe je jedan od ciljeva Memoranduma 2.

Tu je još čitavo poglavlje u ekonomiji i podjeli imovine sa bivšim jugoslovenskim republikama.

Bijeljina 1992.

SJEĆANJE NA 2. APRIL 1992. U BIJELJINI

Prošlo je 19 godina od velikog zločina nad civilima Bijeljine početkom aprila 1992. godine, a još niko nije osuđen. Nijedna optužnica nije podignuta zbog stotina ubijenih, protjerivanja 35.000 ljudi, istjerivanja s posla, terora i zastrašivanja, pljački i silovanja, odvođenja u logore, zbog rušenja džamija.

Ovo je rečeno na pres-konferenciji u Bijeljini, koju je organizovao tamošnji Preporod, u znak sjećanja na 2. april 1992. godine, dan kada je vojna formacija Arkanovi tigrovi iz Srbije počela etnički čistiti ovaj grad.

"Za Okružno tužilaštvo u Bijeljini i glavnog tužioca Novaka Kovačevića, za političare i novinare, za javno mnijenje niko nije kriv za tolike zločine, i zločinci mogu nastaviti mirno da žive u Bijeljini i širom RS-a", kazao je Jusuf Trbić, predsjednik Preporoda u Bijeljini.

Zbog svega ovog, preživjeli ironično traže da se pred sud izvedu i najstrožije kazne svi ubijeni civili, posebno žene i djeca, svi protjerani, poniženi, opljačkani i unesrećeni, sve silovane žene, sve žrtve koncentracionih logora i sistematskog terora, da bi pravda konačno bila zadovoljena.

"Uz to, da se odlikuju i nagrade odbornici Skupštine općine Bijeljina, koji godinama odbijaju da se postavi spomen-ploča ubijenim civilima Bijeljine i da se promijene nazivi ulica koje nose imena zločinaca, a da se najvišim državnim odlikovanjima okite Cvijetin Simić, Mićo Vuković, Milan Novaković, Predrag Ješurić, Dragiša Masal, Pero Simić, Vojkan Đurković, Stojan Petrović, Dragan Anđelić, Zlatko Joković i svi drugi koji su dali veliki doprinos nesreći bošnjačkog, ali i drugih naroda na ovom prostoru", rečeno je u Bijeljini.

Bijeljina pod srpsko-fašističkom okupacijom

Vrijedi podsjetiti da je u Bijeljini do početka aprila 1992. godine sve bilo spremno za početak rata i agresiju na Bosnu i Hercegovinu.

19. SEPTEMBAR 1991: Formirana SAO sjeveroistočne Bosne kao "neodvojivi dio SFRJ i sastavni dio federalne jedinice BiH, koja će se pripojiti Jugoslaviji" kako je pisalo u osnivačkom aktu.

28. FEBRUAR 1992; Donijet je ustav srpske republike, kao i paket zakona kojima su, između ostalog, formirani policija i Služba platnog prometa nove srpske države.

MART 1992; U Bijeljini su smijenjeni i istjerani s posla svi direktori Bošnjaci, kao i svi Bošnjaci koji su bili na nekim važnijim položajima. Naoružana je teritorijalna odbrana, JNA je kamione oružja dovezla u sela, formirani su krizni štabovi u svim mjesnim zajednicama, urađeni su planovi, pripremljeni spiskovi "nepodobnih" i evidencija onih koji su imali dozvole za oružje, i sve je bilo spremno za generalnu probu.

31. MART 1992: U Bijeljinu je stigla jedinica specijalne policije iz Srbije, sa Željkom Ražnatovićem Arkanom na čelu, koja je dugo bila stacionirana na srbijanskoj strani Drine, blizu Bijeljine, čekajući nalog. Pod njenu komandu odmah su se stavili i općinska vlast, i policija, i sudstvo, i vojska, i teritorijalna odbrana. Krvava predstava je mogla početi.

1 - 4. APRIL 1992: Pobijeno je više od stotinu civila (po izvorima iz Haškog tribunala, četiri ili pet puta više), ljudi su odvođeni iz kuća, ubijani u dvorištima, na ulicama, na obali Drine, u klaonici na putu za Veliku Obarsku, u Kasarni, u Kriznom štabu, a sve je bilo praćeno propagandom koja je tvrdila da se vode navodne borbe s "muslimanskim ekstremistima". Nakon ta četiri dana, Krizni štab SDS-a objavio je spisak od 40 ubijenih civila. Nigdje nikakvih muslimanskih ekstremista, niko nije ubijen s oružjem u ruci, niko u uniformi, niko nije ni ranjen ni zarobljen, niko nije izveden pred sud. I niko nije odgovoran za smrt tolikih ljudi.

2. APRIL 2011: Okružno tužilaštvo u Bijeljini nedavno je podiglo prvu optužnicu zbog zločina nad Ramom Avdićem i njegovom porodicom. I ni jednu drugu. Glavni tužilac Novak Kovačević tvrdi da nema svjedoka zločina, ali da je Tužilaštvo vodilo procese protiv 430 ljudi, da bi taj spisak spao na 130 ili manje, jer je utvrđeno da ostali nisu krivi. Ali, on ne govori o tome da su skoro svi s tog spiska - Bošnjaci, a da u njegovog evidenciji i evidenciji Tužilaštva nema Srba, koji bi mogli biti odgovorni za zločine.